naše početke, krajeve, razmirice, odlaske, tucanja,
smijeh, trenutke, svađe, plač, bitke za nju, bitke za
mene, prljave riječi, ogavne misli, zla djela, korake do
ulice, podrške, naš zagrljaj, njene sise, pičku, duge
noge, sve njihove dolaske i odlaske.
Majka je ušla i unijela vruće štrudle sa bokalom
mlijeka. Kada sam završavao prvu glavu, štrudle su bile
hladne. Prvi dan je prošao, prvu noć sam ispravljao
tipfelere i čistio rečenice od nepotrebnih pridjeva.
Drugo jutro sam čuo rzanje konja ispred, otac i majka
su mazili mladog vitkog lipicanera. Otac ga otkupi od
lokalne ergele koja ga htjede prodati slovenačkoj
klaonici kao prvoklasno meso za bogate. Pitam se da li
Predsjednik voli konjske salame?
No, vraćam se pisanju. Kucam dalje, govorim o svom
djetinjstvu, o njoj, kako je vidim u njemu, iako je došla
iz primorskog grada nakon rata u Dalmaciji. Stranice se
pune našim danima, sumracima i noćima. Pisma
povremeno ubacujem da bi dala smisao priči.
Svi ti pisci, pjesnici, tek sad znam odakle im romani i
poezija. Iščupali su ih iz sebe i bacili svima na papir.
Isto onako kako keruša izbaci štenad iz utrobe. Pa da!
Od ovoga može da se rikne, ali svakako ćemo riknuti,
pa zašto ne od nečega za šta vrijedi živjeti.
Pisao sam i o ocu i o majci. Sišao sam u trpezariju.
Majka napravi koljenicu sa gnječenim ljutim pasuljem.
Govore ushićeno o konju, otac je danas zatvorio
ogradu tako da konj može slobodno trčati poljem.
172