MUŠKOST ZORANA K. | Page 171

uhvatio u krađi ili bludnoj radnji. Pomisao me nasmija, a moj osmijeh njih, kako prirodan prizor. Stavio sam evre na sto. Ove novce sam dobio od nagrade za priču koju sam slao Glasu, to je ostatak novca, potrošio sam već trećinu. Kupite konja i nešto sebi, ja ću biti s vama neko vrijeme. Ako ti tako želiš. Pogledali su se ponosni na svog izubijanog, poraženog sina koji nije ispunio ništa od očekivanja koja su imali. Vratih se u potkrovlje. Bio sam svjež, čulan, zadovoljan na čudan način, jer u glavi i prstima postojala je ta vatra. Uzeo sam torbu sa sredine sobe, na vrhu iz peškira izvukao sam ikonu i Brusa. Stavio sam ih na ormar sa pogledom prema radnom stolu. Otvorio sam prozorske grilje, napolju se nije rodilo sunce. Pahulje su se kroz seoski vazduh vijorilie kao zastave svuda po dvorištu. Vidjeh oca kako žurno ulazi u kola, ide da traži dugo željenog konja. Vratio sam pogled na torbu. Izvadio sam školske knjige i stavio ih u prvu ladicu. Nisam znao tačne naslove nijedne od njih. Izvadio sam laptop i priključio ga na struju. Izvukao sam pisma koja sam slao njoj, pisma koja nikad nije pročitala. Sve te riječi su ležale u zatvorenim kutijama, umirale kao moja keruša… Vindous na laptopu se probudi u istom trenutku kao i moja želja da pišem. Ukucah prva glava: prepisao sam prvo pismo koje sam poslao. Nastavio sam da kucam dalje kao ludak, sve 171