A gdje mogu naći gdje živi neko ovdje u Hamburgu.
– Znam čovjeka, koga tražiš? Dijete, ženu?
– Tako nekako.
– Lorejn, mislim, Anju.
To je prvi put nakon što ode da sam je nazvao smrtnim
imenom.
– Anja, trebaće nam više od toga.
Pogledom dobroćudnog kurjaka gleda me taksista,
kako veli s Lauša, poznaje Harija, njegovog djeda
Australijanca, kao i baku iz Motika. Obojica smo se
smijali Harijevoj legendi o porijeklu.
Službenica u pošti je vratila sva pisma i poklon,
skladištenje platih deset evra, ostavih joj Bajaderu, nije
se nasmijala, vjerovatno je krivo lice i ubogi stas. Drug
taksista neumorno telefonira da sazna Lorejninu
adresu. Ništa, nula bodova.
– Da nije promijenila prezime?
– Ne.
– Znaš, večeras je doček Nove godine, meni smjena još
malo završava, razmisli.
Imam sjekiru u srcu, osjećam kako se cijepa na pola:
Probaj Toplica, Anja Toplica. To je njegovo prezime,
prezime onog s kim je otišla.
– Bingo!
Na njegovu riječ vidjeh kuglice s brojevima u
džinovskoj providnoj tegli kako se vrte i kako dobijam
kombinaciju koja donosi očaj kao nagradu.
154