sjedalo pored, galantno uzima futrolu sa naočarima i
stavlja ih na nos da pročita naslov.
– Jungova mapa duše – rekoh.
Gospodin kao razočaran što sam mu uskratio bitku sa
dioptrijom, klimnu.
– Jeste li je pročitali, mladiću?
– Da, ne, u stvari znam o čemu se radi, Frojd, seks
djetinjstvo, neuroze. Jung psihanaliza, animus i anima,
individuacija. Njihovi sukobi kasnije…
– Pa šta vi mislite, ko je u pravu? Gospodin popravi
sako očigledno krojen po mjeri, s obzirom na to da u
potpunosti prati figuru i pokrete tijela.
– Vjerovatno obojica. Napravio sam pauzu, uočih
nezadovoljstvo na licu: – I nijedan.
Nasmijao se dječije, ali ipak suzdržano:
– Vjerovatno ste u pravu.
– Znate, na tu temu baš držim predavanje u
Hamburgu: – Ja sam Vladeta, drago mi je.
– Ja sam Zoran, Zoran S. Kalezić.
– Ja idem po djevojku, ona tamo živi.
– Ne bih da budem nepristojan, Zorane, ali šta vam se
dogodilo?
– Karma, profesore, karma – pokušah da se nasmijem,
nije uspjelo.
– Karma, vjerujete li u Boga, ako smijem da pitam?
– U Svetog Đorđa vjerujem, tako da je odgovor da,
vjerujem u Boga.
– Onda karma nije riječ koju tražite.
150