podjela, ne ujedinitelj, opozitna Kazablanka. Sonja nije u pokretu otpora, sigurno voli našeg Predsjednika. Pitam se da li je Predsjednik ikad dobio batine? Pišao na ljude jeste, sasvim sigurno. Ulazim kenjkavo u taksi, zarežah na taksistu nehatno: – Željeznička, molim. – Druže, je li to tebe udario voz? – Ma jok, vozim taksi, pa sam zezao mušteriju neko veče i eto … – Ha, dobra, svaka čast, neće smetati provodu večeras? Prećutah suludo pitanje. Ostatak puta smo ćutali, liči na Leona iz istoimenog filma, osim što je sve vrijeme vožnje zagledao u mene. Banjaluka je tmurna, škrta, ravnodušna na moju bol i put za Hamburg. Očekivao sam veću saradnju od tebe BL, zajedno smo skoro deset godina, nisi ispala prijatelj, dao sam ti nešto, nepovratnu mladost, povratnu ljubav. Lorejn i ja, Vrbas, kud ćeš više, daj mi pahulje, daj mi sunce, bilo šta, a ti batine i sebičnu ženu? Odjebi, umišljena čaršijo! Vratiću se na selo sa Lorejn, tamo počinjemo ispočetka. Listam prve strane Junga na stanici, imam sat vremena do polaska voza. Previše sam nervozan da bih čitao. Ulazim u kupe. Prostrano, u uglu nasuprot sjedi stariji gospodin. Po izražajnoj snazi držanja se primijeti da je obrazovan, dok spuštam knjigu na
149