živio u ozbiljnoj interakciji sa ljudima niko nikog nije
citirao, osim Lorejn, ona je znala, ono sa Kišom i
mamurlukom, gud tajms. Ona je prokleta, sanjam je,
čuva plavo kovrdžavo dijete, nadam se da je moje,
patetika je zaista loš prijatelj. Ko god da je patetičan i
osjeća se muškarcem, pod hitno kastracija, bez
anestezije, pa da, to mu dođe posljednji muški potez,
naravno, za to se dobije certifikat: diplomirani muški
evnuh, dokazana muškost prosjekom 19,5 cm,
generacija ta i ta i diploma u futroli uz pažljivo
upakovane testise u prigodnoj tegli za vitrine. Trofej je
to, pijem ostatke soka od paradajza misleći na vitrinu
koju, hvala Svetom Đorđu, nemam.
Tri su sata, ne znam gdje sam, roditelji me zovu da
dođem na selo, ne, još nije vrijeme, kucam im
poluljubavnu poruku lažući da sam dobro, da je
Banjaluka grad budućnosti, da je Predsjednik na Kipru
zato što prepisuje njihov turistički kapacitet, da sam
nadomak sna, da Brus Springstin, brišem, neću
spominjati Bossa, bar ne Stanoju, ima on svog
izvođača, po njemu dobih ime. Majko, volim te, jer
drugačije ne može i neće, čisto i toplo.
Pljunuh s balkona nakon tipke send, gledam pse na
ulici,
hladno
je,
osjećam
njihovo
krzno,
prljavo,prirodno, smrznuta mast žlijezda čeka proljeće.
Ostavljeni od gazda ili ih nikad nisu imali? Moraš li
služiti nekome? – pitah umom najušatijeg, iskezio se na
moj prozor, zna veću istinu od mene, iako mi leđa čuva
126