gnjeva u njoj, gnjeva onoliko koliko i kalorija iz
njegovog skupog rustičnog ručka.
Trener radi sklekove u ćošku, njegovo staro tijelo bješe
još uvijek kompaktno iako koža bježi sa njega kao
pokrivač sa čovjeka koji nemirno spava. Hijene su
navijači, Šampion se smješka propagandno oznojen za
početak treninga. On mora pasti, definitivno, ima
ogromne mišice na ramenima, kao oklopi
pretorijanaca rimske vojske, ja sam imao oklop želje
koji se sve teže sakrivao. Želje i gađenja, još uvijek
nisam shvatio od čega sve. Gladan sam svega, šta da se
radi seoski psi su takvi. Trener nas nakon trčanja koje
sam s lakoćom odradio rasporedi u parove. Mene stavi
sa Šampionom, klimnu glavom u znak odobravanja što
radimo zajedno. Vježba je rvanje u kom sam slabiji od
njega, ali nisam padao lako, imam manire dame. Svi
nas posmatraju, Fanta nije tu da navija za mene,
možda je svakako nakon večeri iz dvorane ponovo
prešao na stranu većine. Bilo bi dobro imati svog
čovjeka ovdje, šta god Hari govorio o samoći i
prihvatanju nje, imao sam je dovoljno, general je ništa
bez svojih ljudi, Šampion to zna, hijene su njegova
vojska. U glavi sam napadao uz Šopenovu Etidu zato
što nisam smislio jedinstveniji način za napad na
mišićavi vrat svog oponenta. Kretao sam se kao
poludivlje tek okoćeno štene, ne mogu mu ništa, niži
je, ušao je u moj gard prsima i prekinuo
revolucionarnu melodiju Šopena. Bijesan, povukoh
101