ABA (Applied Behavior Analysis) - Primijenjena analiza ponašanja
Antonija Maričević
Primijenjena analiza ponašanja (Applied Behavior Analysis) ili
ABA terapija je znanstveno utemeljena metoda čije područje rada
je ponašanje. Kada govorimo o ponašanju kao glavnom cilju na
kojem se radi, nerijetko se baziramo i razmišljamo samo o nepo-
željnim ponašanjima pojedinaca, npr. agresivnim ispadima, vika-
nju, plakanju, samostimulirajućim ponašanjima… Zapravo, pona-
šanje je sve što čovjek radi pa se tako npr. sve čovjekove vještine
mogu promatrati kao ponašanja (imitacija, socijalne vještine, ra-
zumijevanje uputa, komunikacija…) koja se mogu mjeriti i na ko-
ja se djeluje u vidu povećanja, smanjenja ili zamjene nekim dru-
gim ponašanjem, a to se postiže ovisno o posljedici koju to po-
našanje ima za pojedinca. Upravo tako funkcionira ABA terapija.
Uta Frith (1992) napisala je „Osobe s autizmom su prirodni bihevioristi“. Naime, zbog neo-
bičnosti u njihovom doživljavanju svijeta – percepciji, integraciji i obradi primljenih informacija te
u skladu s njima, planiranjem i izvođenjem aktivnosti, osobe s autizmom doživljavaju svijet na do-
slovni, konkretni, logični, „bihevioristički“ način. Osim u radu s
osobama s poremećajem iz autističnog spektra ABA terapija kori-
sti se u radu sa svima, bez obzira koju vrstu ili stupanj oštećenja
imaju, pa i u radu s osobama bez oštećenja. ABA terapija djeluje
na
promjenu
ponašanja
pojedinaca
različitim
metodama
(intervencijama). Neke od strategija intervencije su motivacijski
programi temeljeni na pozitivnom pojačanju, detaljna i sustavna
analiza zadatka za razvoj akademskih vještina, generalizirane teh-
nike za izgradnju novih vještina kroz postupke vođenja, oblikova-
nja, nizanja, gašenja i strategijom samokontrole. Počinje se op-
servacijom i procjenom, iz čega proizlaze područja na kojima je
potrebno raditi te ponašanja koja treba razvijati ili mijenjati. Na
samom početku terapije terapeut će postići da se dijete osjeća
dobro i sigurno u njegovom prisustvu te pronaći što više različitih stvari koje dijete motiviraju ka-
ko bi kroz njih mogao djelovati i razvijati određena područja te učiti nove vještine. Važno je uspo-
staviti komunikaciju i pronaći funkcije nepoželjnih ponašanja kako bi se moglo pronaći intervenci-
je koja će smanjiti takva ponašanja. Suvremeni bihevioralni pristup uključuje mijenjanje i prila-
gođavanje okoline, prilagođavanje jezika, stila interakcije, didaktičkog materijala, bihevioralnim
rječnikom rečeno, manipulaciju podražaja. Na ponašanje svake osobe djeluju dvije stvari o kojima
ovisi hoće li ponašanje biti naučeno i često se koristiti ili neće. Te dvije stvari ono su što prethodi
ponašanju i ono što ga slijedi. Ako djetetu damo određeni nalog i dijete napravi nešto zbog čega
12