“ Ovo bi mogla biti moja ulica ”
Predstava “ Ovo bi mogla bi mogla biti moja ulica “ je jako pouèna predstava . Ne govori samo o nasilju , nego i o problemima , tj . o stvarima koje se dogaðaju nakon strašnoga dogaðaja .
Predstava nije napravljena na rekonstrukciji onoga što se dogodio Luki Ritzu , nego kako su mislili da je bilo . Likovi nisu imenovani , nego predstavljeni po osjeæajima , tj . izgledu ili trenutnom stanju .
Svakome se može dogoditi da bude predmet ismijavanja , pretuèen ili izbaèen iz društva jer je drugaèiji . Predstava ima jako pouènu radnju i mislim da bi je svi naraštaji trebali pogledati .
Fora je biti drugaèiji , jer tako i drugim ljudima pokazuješ što znaèi imati svoje ja . I znati reæi kad je dosta , a ne iæi za nekim samo kako bi se dokazao . Prijatelji te trebaju prihvatiti onakvog kakav jesi , a ako te ne žele takvoga , ima još puno ljudi na svijetu , oko 8 milijardi , mora postojati netko kome se sviðaš .
Predstava nam je pokazala da nije dobro biti nasilan , makar mi to znamo , ali mislimo da je uvijek bolje slijediti nekoga , èak i ako to završi s gadnim posljedicama ! Ne ! Mlaði naraštaji èesto zatvaraju svoje probleme u sebe .
Ispostavilo se da je djeèak u plavoj majci postao ubojica jer je nasilje vidio od svog oca , pa je valjda mislio da je to u redu . Nije . Èesto djeca nisu jedini krivci . Mislim , takvi smo kakve su nas roditelji odgojili . Nismo li ? Ne bih znala reæi . Mislim , ima nekih stvari za koje znam da nisu dobre , jer su mi mama i tata to rekli , ali ipak ih radim .
Samo želim reæi da ne mogu opisati kako sam se osjeæala tijekom predstave , mnogo stvari mi je palo na pamet . I nije to u redu , ali kako je Luka govorio : “ Ako oni to nekome naprave , a mi ih idemo kazniti ( fizièkim maltretiranjem ), onda smo na istoj razini kao i oni .“ A to ne bi bilo u redu ?!
Nitko ne bi trebao biti takav , jer se sve više mladih života gasi . Trebali bismo cijeniti ono što imamo . Ovo je bila najbolja predstava na kojoj sam bila .
Dora Kanceljak , 7 . razred
Zauvijek s nama
„ Uvijek se smijao .“ Te su mi rijeèi iz predstave ‘’ Ovo bi mogla biti moja ulica ’’ ostale duboko usjeèene u misli . A što bi bilo da mu je netko pomogao ? Što bi se dogodilo da ga okrutni ljudi ( ako se uopæe mogu nazvati ljudima ) nisu tragièno pretukli ?
Danas bi slušao rock i šetao ulicama . Baš kao i ostali mladi životi koji su se istim putem prerano ugasili .
Ne razumijem svrhu maloljetnièkog nasilja . Treba li ubiti nekoga samo zato što je drugaèiji i uvijek nasmijan ?
Svatko normalan bi odgovorio na to pitanje jednim velikim NE , jer svaka biljka , svaka životinja i svaki èovjek imaju pravo na život . Navedenom predstavom je dokazano da postoje ljudi kojima je stalo do odnosa izmeðu nas , mladih i preporuèila bih svakome da pogleda tu predstavu ili da barem razmisli o sebi i ponašanju kakvo pristaje jednom èovjeku .
Ne mogu ni zamisliti kako je bilo Luki i ostalima koji su preklinjali za pomoæ dok su im skupine napadaèa nemilosrdno gasile živote . Na kraju su u tome i uspjeli , ali nikada neæe moæi ugasiti njihova imena i sjeæanja .
Ubojicama æe zauvijek u glavi ostati slike njihovih zloèina , a da to nisu uèinili -Luka bi se još uvijek smijao .
Samo njemu svira bend na nebu , a on sigurno sluša s ostalim uliènim anðelima .
Nije tužan , jer zna da je njegovo ime neprocjenjivo poboljšalo svijest mladih .
Ana Mavračić , 8 . razred
20