6 . Koje su najèešæe posljedice zlostavljanja ?
Najèešæe posljedice zlostavljanja su promjene u ponašanju te se djeca i odrasli mogu povlaèiti u sebe ili su skloniji burnijim reakcijama , gubitak koncentracije , poteškoæe spavanja , gubitak ranije uspostavljenih ponašanja kod djece ( primjerice , ponovno poènu mokriti u krevet ), a osoba se može osjeæati tjeskobno , zabrinuto , sumorno i tužno .
7 . Kako se nosite s takvom spoznajom i iskustvima ?
Ovaj posao je nemoguæe raditi bez empatije i identifikacije sa žrtvama , a to znaèi da nakon što zatvorimo vrata ordinacije , ne možemo zatvoriti i ono što osjeæamo . Meðutim , ovaj posao ima i jako lijepih strana . Znala sam doživjeti da me djeca kad odrastu pozivaju na svoju prièest , krizmu , dovedu mi svoje deèke i cure na upoznavanje , donesu mi svadbene kolaèe ili dovedu svoju vlastitu djecu kad ih dobiju . To nam je pokazatelj da , usprkos groznim iskustvima koja su doživjeli , uz našu pomoæ dobro funkcioniraju .
8 . U brojnim kriminalistièkim serijama se pojavljuju i psiholozi koji rade psihološki profil zlostavljaèa . Možete li nam reæi nešto o tome , ali nažalost ne iz serija nego iz iskustva ? I treba li lijeèiti i zlostavljaèe ? Koliko je to uspješno ?
Procjena zlostavljaèa najèešæe se vrši u okviru vještaèenja prema nalogu suda i ukljuèuje složene postupke procjene multidisciplinarnog odnosno tima vještaka raznih struka , koja obuhvaæa provoðenje intervjua , testiranja , promatranja i uvida u sudsku dokumentaciju . Zlostavljaèe je važno ukljuèiti u psihosocijalni tretman u ili izvan kaznene ustanove , s ciljem uèenja socijalno prihvatljivog ponašanja kako ne bi ponavljali zlostavljajuæe postupke . Ishod tretmana je individualan , ovisi o brojnim stvarima : „ tvrdokornosti “ poremeæaja , osobinama zlostavljaèa i njegovoj motivaciji za promjenu .
Mr . sc . Petar Smontara ,
Ana Mavraèiæ , Valentina Bubalo , Ivan Šolèiæ , prof . dr . Gordana Buljan Flander i tri psihologinje-pripravnice u sobi za sudsko vještaèenje zlostavljane djece
1414 4