2. Vi ste psihologinja. Što to znaèi? Èime se bave psiholozi naèelno i u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba?
Psiholozi se bave psihièkim procesima( mišljenje, pamæenje, uèenje, inteligencija, emocije) i ponašanjem, procjenom i savjetovanjem ljudi. Primjerice psiholog može dati preporuku vezanu uz upis srednje škole ili oko prikladnog oblika školovanja za dijete, zatim može raditi procjenu pri odabiru za odreðeno radno mjesto, raditi klinièku procjenu bolesnika na psihijatrijskom odjelu u bolnici itd.
Psiholozi u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba klinièki su psiholozi koji rade s djecom pogoðenom raznim traumatskim iskustvima u vidu zlostavljanja, zanemarivanja, gubitaka bliskih osoba i / ili pogoðenosti drugim po njih ugrožavajuæim iskustvima.
U skladu s procjenom, klinièkim iskustvom i dodatnom psihoterapijskom izobrazbom, dajemo podršku djeci i njihovim bliskim odraslim osobama u proradi traume putem savjetovanja i tretmanskog rada.
Ivo Josipoviæ je prije godinu dana tijekom posjeta Poliklinici i Hrabrom telefonu izjavio kako je to primjer izvrsne suradnje nevladinog i državnog odnosno javnog sektora.
4. Kada ste se i kako poèeli baviti zlostavljanom djecom?
Godine 1990. poèelo je otvaranje skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, u èiji rad sam se ukljuèila na poziv poznate aktivistice Neve Tolle. Radila sam psihotarapijske tretmane sa zlostavljanom djecom i ženama i nije mi bilo jasno kako i zašto društvo i institucije sustava ne vode raèuna o toj djeci i tim majkama.
U više sam navrata u Klaiæevoj bolnici vidjela kako pretuèeno dijete bude primljeno na neki od odjela, a onda doðe roditelj koji ga je pretukao, na vlastitu odgovornost uzme dijete i vrati ga u istu sredinu i uvjete, bez ikakve pomoæi. Imala sam potrebu na neki naèin štititi upravo tu djecu i shvatila sam da je potrebno javno progovoriti o patnjama zlostavljane djece.
U poèetku su moji javni istupi doèekivani s mnogo otpora i negodovanja. Ljudi su mislili da se zlostavljanje ne dogaða kod nas, nego „ tamo negdje, u Americi“. Prva istraživanja o uèestalosti
3. Puno ljudi je èulo za Vas i prepoznaje zlostavljanja kod nas pokazala su kako primjeri- vas kao poznatu i uspješnu
ce svaka èetvrta djevojèica do 14. godine i svaki psihologinju, ali malo njih zna da šesti djeèak do 16. godine doživi neki od oblika ste upravo Vi utemeljiteljica Hrabrog seksualnog zlostavljanja. telefona. Kako ste došla na tu ideju, kada je i gdje osnovan?
5. Zašto ljudi zlostavljaju jedni druge
Godine 1997. zapoèela sam sedmogodišnju i èine li to namjerno? izobrazbu o zaštiti zlostavljane i zanemarene djece, a provodili su je najveæi svjetski struènjaci iz
Koji oblici zlostavljanja djece tog podruèja. Svaka dva mjeseca sam sedam do i mladeži su trenutno u porastu? deset dana odlazila u Budimpeštu i SAD.
Ne postoji jednoznaèan odgovor na vaše pitanje, kao što ne postoji samo jedan razlog za ta-
Na samom poèetku moji uèitelji prièali su o
SOS linijama za djecu u razvijenijim zemljama i kvo ponašanje kod ljudi. Uzroci se mogu primjerice naæi u osobinama zlostavljaèa, biti vezane uz sam tako i došla na ideju o osnivanju takve linije u Hrvatskoj. bolesti ovisnosti, ali i njihovim ranijim iskustvima
Poèetkom 1997. godine tadašnjem ravnatelju zlostavljanja, koja nisu proraðena. Svakako bih
Klinike za djeèje bolesti u Klaiæevoj ulici u Zagrebu, gdje sam na Odjelu psihotraume radila kao naglasila kako žrtve zlostavljanja, koja nisu proradila vlastita traumatska iskustva ne postaju nužno klinièka psihologinja, predložila sam osnivanje zlostavljaèi. nevladine udruge Hrabri telefon. U meðuvremenu je Hrabri telefon preselio u prostore Poliklini- prijavljenih sluèajeva nasilja u obitelji te „ cyber-
Prema našim saznanjima nalazi se porast
ke za zaštitu djece grada Zagreba. Možemo reæi bullyinga“( nasilje putem internet i srodnih tehnologija). da su to stariji brat i mlaða sestra. Predsjednik
13