9. Postoje li neka ponašanja koju èine primjerice prosjeèna odnosno dobra djeca, a nisu svjesna da su loša ili da tako mogu nekoga povrijediti?
Ne postoje „ dobra“ i „ loša djeca“, veæ neprimjerena i primjerena ponašanja i postupci. Svi smo nekada postupili loše, no kažemo kako je važno imati „ uvid“ u posljedice vlastitog ponašanja te preuzimati odgovornost za njih. Tome je važno uèiti djecu veæ od rane dobi.
10. Kako možemo smanjiti vršnjaèko nasilje u školi?
Prvenstveno postavljanjem pravila nulte tolerancije na nasilje, odnosno ne toleriranja ikakvog oblika nasilja u školi. Važno je nagraðivati poželjna ponašanja te uèiti djecu nenasilnim naèinima rješavanjima problema, tehnikama prepoznavanja i kontrole bijesa te uvida u vlastite i emocije drugih. Takoðer je važno ukljuèivanje djece u rad sa struènjacima mentalnog zdravlja, osobito djece s raznim poteškoæama.
11. Što biste poruèili djeci i mladima?
U sluèaju da ih nešto muèi važno je da se obrate odraslim osobama u svojoj okolini, što mogu biti èlanovi obitelji, profesori, pedagozi, psiholozi, psihijatri i drugi. Slobodno se možete javiti i psiholozima te ostalim struènjacima Poliklinike, u dogovoru s odraslim osobama od povjerenja.
12. Želite li nam još nešto reæi, istaknuti, naglasiti?
Želim naglasiti da mi je drago da ste zainteresirani za ovu problematiku, jer zlostavljana i zanemarena djeca ne mogu ili ne smiju govoriti o onome što proživljavaju, i stoga im je potrebna naša pomoæ, a iskustvo mi govori da im je ponekad znaèajnija vršnjaèka podrška od pomoæi nas odraslih. Veæ sada pozivam one od vas koji upišu fakultete pomagaèkih struka da, u skladu sa svojim interesima volontiraju u udrugama koje se bave zaštitom djece, kao što to veæ dugi niz godina èini vaš profesor Petar Smontara, koji se u okviru Hrabrog telefona kao njegov aktivni èlan zalaže za prava zlostavljane djece.
Pripremili èlanovi novinarske skupine:
Valentina Bubalo, Ana Mavraèiæ i Ivan Šolèiæ, uèenici VIII. razreda.
15