POLITIČKE INSTITUCIJE I TIJELA
Već i površan uvid u izloženu ponderaciju ukazuje na to da su u istu grupu svrstane države sa značajno različitim brojem stanovnika – na primjer , Njemačka i Italija i V . Britanija ili , kao ne manje drastična ilustracija , Slovenija i Luksemburg .
Od početka 2007 , pomenuto je , ukupan broj glasova je 345 , a kvalifikovanu većinu čini 255 glasova , 202 iza kojih stoji najmanje 14 država , dok tzv . blokirajuću manjinu čini 91 glas . 203
Ako ne postupa po prijedlogu Komisije , Savjet odluku donosi sa 255 glasova , datih od najmanje 2 / 3 članova , odnosno ( trenutno 18 ) država – čl . 201 ( 2 ), EZ . Kako se ističe , iza ovog rješenja stoji činjenica da se u slučaju djelovanja po prijedlogu Komisije neophodni stepen balansiranja interesa država obavlja u prethodnim , inicijalnim fazama formulisanja prijedloga akta – što ovdje nedostaje . 204 Tako , ovdje odluka nije moguća ako uz šest velikih ili većih država iza odluke ne stoji najmanje 12 malih ili manjih država .
Režim utvrđivanja kvalifikovane većine je dodatno usloženjen činjenicom da , uz neophodni broj glasova i određeni broj država , 205 u igru uvodi i broj građana Unije , odnosno tzv . demografski kriterijum ili “ demografski sigurnosni ventil ” ili “ njemačka klauzula ” ( unijeta u Ugovor na insistiranje ove države ). U skladu sa izloženim , aktuelni sistem bi bilo moguće nazvati sistemom “ tro-
202
U Uniji od 15 članica kvalifikovanu većinu je činilo 62 od mogućih 87 glasova , dakle , 71,26 %, što je za nijansu više od ranije postojeće granice ( 54 od mogućih 76 glasova , tj . 71,05 %). U međuvremenu , tj . do Unije od 27 članica , kritični broj glasova , odnosno prag potrebne većine , se usklađivao sa “ vrijednošću ” glasova novih članica Unije – čl . 3 ( 2 ), Protokol , u vezi sa čl . 205 ( 2 ), EZ . Sa svoje strane , Deklaracija broj 21 uz Ugovor iz Nice , uz ostalo , ističe da prag kvalifikovane većine u procesu pristupanja država ne smije pasti ispod 73,4 %. No , sliku komplikuje nesklad relevantnih deklaracija iz Ugovora iz Nice – Deklaracije br . 20 i 21 . Detaljnije o ovom pitanju , koje je i za eksperte na granici razumljivog , Bradley , 2001 .; Lenaerts i dr ., 2005 ., str . 419 ; Wiberg , 2005 .
203
Dakle , u ovoj postavci će donošenje odluke moći spriječiti dogovor tri velike i jedne male države . Osim ako se među njima nalazi Njemačka , tri velike zemlje mogu biti preglasane u Savjetu . Ovim povodom vidi Usher , 2003 ., str . 188 i sl ., gdje se autor bavi i nejasnoćama vezanim za većinsko odlučivanje u oblastima u kojima ne učestvuju sve države članice , tj . povodom operacionalizacije principa fleksibilnosti . Naime , prema ranijem rješenju , kvalifikovana većina je u nekim slučajevima svedena na 2 / 3 generalno raspoloživih glasova ( čl . 2 , svojevremenog Socijalnog protokola ; čl . 122 ( 5 ) povodom EMU ), a u drugim vrijedi opšti sistem ponderacije za države učesnice ( oblast slobode kretanja , azila i imigracije ; opšte odredbe o bližoj saradnji ). No , budući da Ugovor iz Nice , kao ni Amsterdamski , nisu mijenjali odredbe o glasanju u okviru EMU , da li i ovdje vrijedi tzv . demografski kriterijum ( 62 % stanovništva Unije ) ili se ostaje samo pri 2 / 3 raspoloživih glasova država učesnica monetarne unije ? Usher , ibid , str . 190 , drži da se demografski kriterijum ovdje ne primjenjuje , polazeći pri tome od stava da je čl . 122 ( 5 ) EZ izuzetak od čl . 205 EZ u cjelini , a ne samo od brojčanog izraza ponderisanih glasova .
204
I ovdje je moguće inistirati na kriterijumu 62 % stanovništva Unije .
205
Istina , u slučaju glasanja o prijedlogu koji nije potekao od Komisije i ranije je postojao “ dvojni ” kriterijum – 62 od ukupno 87 glasova , iza kojih stoji najmanje 10 država .
90