EU-INSTITUCIJE | Page 65

POLITIČKE INSTITUCIJE
odgovarajuće mjere . Tako , na primjer , u jednom slučaju iz sredine 80-tih , 100 u kojem je ovaj posljednji bio optužen za neprihvatanje niza mjera iz oblasti transportne politike koje je predložio Parlament i utoliko za povredu odredbe čl . 157 ( 1 ), sada čl . 232 ( 1 ), Sud ne prihvata argument Savjeta o navodnom “ napretku u preduzimanju mjera ” i u skladu s tim konstatuje povredu Ugovora ( uzdržavanje od djelovanja ).
3.2.2 . Iz ugla institucionalnog balansa 3.2.2.1 . Podjela vlasti ?
Uloga Evropskog parlamenta u kontekstu institucionalnog balansa može se samo uslovno porediti sa onom koju parlament ima u nacionalnom kontekstu . Razlog ? Budući da Evropska unija nije država u standardnom značenju tog pojma , na nju se samo uslovno može primijeniti ideja ravnoteže zakonodavne , izvršne i sudske vlasti koju srećemo u državnopravnom kontekstu .
Ipak , s obzirom na široko prisutnu opasku o tzv . demokratskom deficitu Evropske zajednice , a potom i Evropske unije , treba kostatovati da ona , po pravilu , ima u vidu nedovoljno prominentnu ulogu Evropskog parlamenta . Drugim riječima , iako uz određene modifikacije , Evropski parlament bi , kao predstavništvo građana Unije , trebalo da dosegne status parlamenta u onom što se shvata kao liberalno-demokratski parlamentarizam .
Ipak , iako vladajući , ovaj stav ne dijele svi . Tako , po mišljenju nekih , 101 ono što je potrebno u cilju liberalno-demokratske transformacije Evropske unije nije institucionalna promocija Evropskog parlamenta . Radije , potrebno je ono što je , navodno , i nacionalne sisteme vlasti transformisalo u parlamentarne demokratije , a to je promocija izvršne vlasti – bilo u vidu šefa države , bilo u vidu savjeta ministara , odnosno vlade .
3.2.2.2 . Parlament – Sud
Ako se krene od onih koji su u smislu ustavnog teksta najmanje odgovorni Evropskom parlamentu , kao prvi treba navesti Evropski sud . Naime , u odnosu na njega Parlament nema nikakvih direktnih nadzornih ingerencija – ni sudije , ni generalni pravozastupnici mu nisu odgovorni .
Naravno , druge je prirode pitanje položaja Parlamenta u vezi sa pravom obraćanja Evropskom sudu povodom povrede Ugovora , dakle , povodom djelovanja , uslovno rečeno , drugog segmenta zakonodavne vlasti – prije svega Sa-
100
Slučaj 13 / 83 1985 ) ECR 1513 .
101
Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 206 .
63