POLITIČKE INSTITUCIJE I TIJELA
svojevremenog čl . 203 Ugovora u smislu naglašenije uloge Parlamenta u postupku usvajanja budžeta , što podrazumijeva oblast tzv . neobaveznih izdataka , 88 odbijanje prijedloga budžeta u cijelosti 89 i budžetsku razrješnicu Komisije . 90 Generalno , prema aktuelnom rješenju , Evropski parlament
• ima pravo da odbije prijedlog budžeta u cijelosti , ako za to postoje “ važni razlozi ” – čl . 272 ( 8 );
• ima konačnu riječ povodom tzv . neobaveznih izdataka ( non-compulsory expenditure ), 91 tj . izdataka koji nisu izričito predviđeni Ugovorom i propisima donijetim na osnovu njega , te
• ima pravo predlaganja izmjena u odnosu na tzv . obavezne izdatke ( compulsory expenditure ) 92 – čl . 272 ( 4 ), ex čl . 203 ( 4 ).
U mjeri u kojoj se djelovanje Evropske unije finansira iz ( komunitarnih ) budžetskih sredstava , Parlament ima na raspolaganju određene instrumente uticaja na način trošenja sredstava i u sferi unijskih politika , dakle , u oblasti drugog i trećeg stuba .
Konačno , treba podsjetiti i na ovlaštenja Parlamenta povodom davanja razrješnice Komisiji u vezi sa realizacijom budžeta – čl . 276 ( 1 ).
Ukoliko stupi na snagu , Lisabonski ugovor će ukinuti razliku na obavezne i neobavezne budžetske izdatke .
3.2 . Nadzorna uloga
U svjetlu Osnivačkih ugovora , nadzorna uloga Parlamenta 93 se može povezati sa zakonodavnim djelovanjem komunitarnih institucija , njihovim nezakonitim postupanjem i formulisanjem komunitarnih politika . Logikom stvari , u
88
Doduše , postoji ograničenje do kojeg Parlament može povećati neobavezne izdatke , s tim da o tome treba postići saglasnost sa Savjetom .
89
Ovim pravom se Parlament služio u nekoliko navrata , nastojeći da ostvari kontrolu nad načinom prikupljanja i trošenja finansijskih sredstava . Kritički o položaju Parlamenta u ovom kontekstu : Chalmers , 1998 ., str . 131 .
90
U cijelosti u nadležnost Parlamenta , koji tim povodom postupa po prijedlogu Savjeta – svojevremeni čl . 206b .
91
Često : DNO ( francuski akronim ).
92
Često : DO ( francuski akronim ).
93
U mjeri u kojoj Zajednica nije državna struktura na nju je teško primijeniti klasičnu viziju uloge parlamenta . Generalno govoreći , u skladu sa ovom posljednjom , parlament je najšire i najviše političko predstavništvo – kao direktno izabrano narodno predstavništvo on je najviši organ državne vlasti i kao takav nadređen ostalim vlastima , osobito onoj izvršnoj . No , Zajednica nije država , odnosno ona je “ nešto između ”. Otud , govoriti o nadzornoj ulozi Evropskog parlamenta u odnosu na Komisiju , možda i djeluje primjereno , ali isto to u odnosu na Savjet , kao eminentno predstavništvo vlada država članica , je znatno problematičnije . Vidi i Chalmers , 1998 ., str . 119 .
60