POLITIČKE INSTITUCIJE I TIJELA
3.1.1.1 Unijski segmenti
U oblastima obuhvaćenim II . i III . stubom , Osnivački ugovori statuiraju i ono što se ponekad naziva prinudno neostvarivim ( unenforceable ) pravom 71 Evropskog parlamenta da bude konsultovan . Naime , u skladu sa odredbom čl . 21 ( 1 ) EU , predsjedavajući Evropske unije konsultuje Parlament o “ najvažnijim pitanjima i osnovnim opredjeljenjima ” zajedničke vanjske i bezbjednosne politike i stara se da se njegovi stavovi razmotre sa odgovarajućom pažnjom .
U kontekstu saradnje policije i pravosuđa u krivičnim stvarima , Savjet konsultuje Parlament prije usvajanja akata kojima Unije djeluje u ovoj oblasti , a to su okvirna odluka , odluka , konvencija i mjere za njeno provođenje – čl . 39 . Kao što je nagoviješteno , konsultovanje u navedenim slučajema ne potpada pod opšti režim kontrole zakonodavne aktivnosti kojeg ima u vidu čl . 192 . Ugovora o EZ , a utoliko i izmiče kontroli od Evropskog suda – čl . 28 ( 1 ) i čl . 41 ( 1 ) EU , u vezi sa čl . 192 EZ .
3.1.2 . Saradnja – dva čitanja
Režim usvajanja pravnih akata na nivou Zajednice , dograđen Jedinstvenim evropskim aktom , uključuje i tzv . postupak saradnje . Njegova konstrukcija , ovdje prigodno strukturisana , je sljedeća : Komisija predlaže akt , zatim se pribavlja mišljenje Evropskog parlamenta – tzv . prvo čitanje ( first reading ), 72 usvaja se usaglašeni stav / tekst u Savjetu ( common position ) većinom glasova , te upućuje prijedlog Parlamentu – tzv . drugo čitanje .
Ukoliko Parlament prihvati tekst ili ne preduzme bilo šta tokom tri mjeseca , Savjet može usvojiti akt . Ukoliko Parlament predloži amandmane ili odbije prijedlog ( apsolutnom većinom ), Savjet može usvojiti akt i bez uvažavanja amandmana , odnosno odbijanja prijedloga , ali samo jednoglasnom odlukom . U odsustvu jednoglasne odluke Komisija podnosi novi prijedlog Savjetu , “ uzimajući u obzir ” amandmane Parlamenta , a Savjet može usvojiti akt kvalifikovanom većinom – čl . 189C , sada čl . 252 . 73
Kada je riječ o postupku saradnje , jedno od osnovnih oružja kojim raspolaže Evropski parlament u odnosu na Savjet jeste odbijanje u njemu usaglašenog teksta ( common position ), jer u tom slučaju Savjet može ostati pri svom stavu samo jednoglasnom odlukom . 74
71
Lenaerts i dr ., 2005 ., str . 392 .
72
Ponekad se prevodi i kao “ prva spremnost ”, vidi Vukadinović , 1991 ., str . 31 .
73
Ovim povodom vrijedi napomenuti da je izraz “ saradnja ” u ovom kontekstu ispušten u EU ugovoru .
74
Ipak , EP rijetko koristi ovo oružje – do početka 1993 ., to je učinio samo u četiri navrata , s tim da u dva slučaja Savjet nije uspio obezbijediti jednoglasnost u cilju usvajanja ( prethodnog ) zajedničkog stava . Vidi Weatherill / Beaumont , 1999 ., str . 132 – 133 .
56