EVROPSKI SUD
Povodom odlučivanja u prethodnom postupku , ovdje je nadležnost Suda vezana za okvirne odluke i ( obične ) odluke i mjere kojim se tumače i primjenjuju konvencije donijete u smislu Naslova VI – čl . 35 ( 1 ), EU .
Dakle , kada su u pitanju akti kojima se razrađuju i primjenjuju konvencije , njih Sud i tumači i cijeni njihovu zakonitost , ali kada je riječ o samim konvencijama Sud je nadležan da ih tumači – čl . 35 ( 1 ) i ( 7 ), EU , ali ne i da cijeni njihovu zakonitost .
Uz to , ova nadležnost je uslovljena prethodnom saglasnošću svake države članice pojedinačno , koja može biti data uz potpisivanje Amsterdamskog ugovora ili nakon toga – čl . 35 ( 2 ), EU . Pri tome , saglasnost se može odnositi na mogućnost da se zahtjevom za tumačenje i ocjenu validnosti akata obraćaju samo viši nacionalni sudovi , tačnije oni na čije odluke ne postoji mogućnost ulaganja pravnog lijeka – čl . 35 ( 1 )( a ) 678 ili na bilo koji nacionalni sud – čl . 35 ( 1 )( b ), EU . Utoliko , ova solucija uvodi “ varijabilnu geometriju ” ili fleksibilnost i u prostore pravozaštitnog mehanizma , što građane Unije stavlja u neravnopravan položaj . 679 Sa druge strane , ovom solucijom je otvoren put i za djelovanje Evropskog suda u vezi sa tzv . Šengen acquis-om , 680 inače , inkorporisanim u pravo EU .
Nezavisno od eventualnog pristanka države članice na njegovu nadležnost u smislu čl . 35 ( 1 ), 681 Evropski sud ne može cijeniti zakonitost i proporcionalnost operacija koje preduzma nacionalna policija ili drugi organi zaduženi za provođenje zakona , niti način na koji država članica ostvaruje svoju nadležnost u odnosu na održavanje javnog reda i mira i unutrašnje sigurnosti – čl . 35 ( 5 ), EU .
Nadalje , u ovom unijskom segmentu je statuirana i tzv . direktna tužba Evropskom sudu . Naime , generalno je statuirano pravo država članica i Komisija da se obrate Sudu sa zahtjevom za ocjenu zakonitosti okvirnih odluka i ( običnih ) odluka povodom nenadležnosti , bitne povrede postupka i povrede Ugovora o EU ili bilo kojeg propisa koji se odnosi na njegovu primjenu i zloupotrebu ovlaštenja . Ova tužba se podnosi u roku od dva mjeseca od objavljivanja predmetnog akta – čl . 35 ( 6 ), EU . 682
678
Ovakvo rješenje je , na primjer , prihvatila Španija , vidi OJ L 114 / 56 / 99 .
679
Detaljnije kod Weatherill / Beaumont , 1999 ., str . 387 i sl .
680
Prvi takav slučaj je bio Gözütok & Brügge – tumačenje principa ne bis in idem u smislu čl . 45 Konvencije iz 1990 . o primjeni Šengen sporazuma .
681
U vezi sa tzv . preliminarnim postupanjem Evropskog suda treba dodati i pravo svake države članice , bez obizra na to da li je dala izjavu o pristanku na takvu nadležnost , da Sudu dostavi svoj stav ili pismene primjedbe vezano za slučaj o kojem se raspravlja – čl . 35 ( 4 ).
682
Kao što će kasnije biti detaljnije prikazano , uočljive su određene razlike u odnosu na komunitarni režim tzv . direktne tužbe . Sa jedne strane , među privilegovanim podnosiocima tužbe nema Evropskog parlamenta , a sa druge , lista akata čija validnost se može dovesti u pitanje je , takođe , redukovana : samo “ okvirne odluke i odluke ”. Osnovi dovođenja u pitanje akata i rokovi da se to učini su , pak , isti u oba segmenta .
235