EVROPSKI SUD
tj . da su neki od njegovih pravnih akata zakoni u užem smislu , a ne upravni akti , odnosno da je integracioni proces unutar EZ / EU stasao u političko-pravni sistem u užem smislu .
I četvrto , budući da je i sâm jedna od institucija za koje je u uvodnoj odredbi Ugovora rečeno da djeluju u okvirima njime statuiranih ovlaštenja – čl . 7 ( 1 ), Evropski sud može postupati samo u slučajevima koji su kao takvi predviđeni Ugovorom . Kako se često ističe u doktrini , njegova nadležnost je oblikovana u skladu sa idejom ustupljenja ili prenosa nadležnosti ( compètence d ’ attribution ). Utoliko , Sud ne može sam odlučivati o širenju nadležnosti mimo prostora koji su mu , odredbama Ugovora , dodijelile , ustupile države članice . Ili , tragom njemačkog pravnog diskursa , Evropski sud nema jurisdikcioni Kompetenz-Kompetenz , odnosno tragom common-law diskursa , on nema podrazumijevajuću , inherentnu … nadležnost ( inherent jurisdiction ). 652
Naravno , Sud je i ovim povodom pokazao respektabilnu kreativnost , 653 ali to ne dovodi u pitanje principijelan stav o “ Ugovorom određenoj ” nadležnosti . 654 U prilog posljednjeg se svojevremno izjasnio i sâm Sud . 655 Vremenom , međutim , neke odluke Evropskog suda dovode u pitanje ovaj stav . U tom pravcu ilustrativan je slučaj Chernobyl , u kojem Sud de facto priznaje Evropskom parlamentu aktivnu procesnu legitimaciju , odnosno privilegovani locus standi , kojeg je tada važeći čl . 173 , sada čl . 230 , priznavao samo Savjetu , Komisiji i državama članicama . 656 Slično vrijedi i za slučaj Zwartveld u kojem Sud prihvata da postupi po zahtjevu nacionalnog suda , koji je povodom kršenja pravila o tržišnoj konkurenciji od Suda tražio da naloži Komisiji da dostavi određena dokumenta nacionalnim organima i dopusti svjedočenje njenih službenika . I premda se Komisija tome protivila , ističući da se nacionalni sud može obraćati
652
Ali , vidi Arnull , 1990 ., gdje autor dokazuje suprotno , uz istovremenu elaboraciju common-law doktrine – principa inherentne nadležnosti , ibid , str . 701 i sl . Vidi i Arnull , 2006 ., gdje se autor ovom argumentu vraća iz ugla predloženog Ustava EU , odnosno reforme pravosudne strukture u smislu ugovora iz Nice . Vidi Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 237 , gdje se principijelno insistira na ideji ustupljenih , prenijetih ovlaštenja .
653
Svojevremeno se u ovom smislu izjasnio Vidi i Foto-Frost , paras 12 – 17 , u vezi sa negiranjem prava nacionalnim sudovima da komunitarni propis oglase nevažećim . Ovim povodom vidi i Lenaerts i dr ., 2005 ., str . 443 , napomena 279 ; Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 373 . Vidi i Šarčević , 2006 .
654
Shaw , 2000 ., str . 156 , generalno pristaje na širi manevarski prostor Suda u “ otkrivanju ” nadležnosti , ali pri tome i jasno ističe ograničenja nadležnosti u smislu čl . 46 , EU .
655
U tom pravcu su ilustrativne dvije odluke , jedna s početka 60-tih , u slučaju Schlieker , i druga iz sredine 70-tih , u slučaju CFDT , u kojima Sud konstatuje da nema ovlaštenje da sâm mijenja okvir nadležnosti određen Ugovorom , u predmetnim slučajevima Ugovorom o EZUČ .
656
Ovo tim prije što , kako je upravo sugerisano , zahtjev Parlamenta nije formalno prihvaćen kao tužba (“ action ”; “ recours ”; “ Klagen ”) u smislu čl . 173 , nego kao “ posebna tužba ” koju je ustanovio Sud u tom slučaju , vidi Wyatt / Dashwood , 1993 ., str . 165 – 166 .
227