Četvrto poglavlje PROVEDBA KOMUNITARNIH PROPISA
Uvod
Ako se zakonodavni postupak u okviru Evropske zajednice , odnosno Evropske unije , shvati kao proces odlučivanja na nivou zajedničkih institucija koji je u znaku odsustva jedinstva – kako tijela koje odlučuje tako i načina na koji to čini i instrumenata ili akata kojima se pri tome služi , onda je to kontekst u kojem treba pomenuti i ključne karakteristike onog što se u nacionalnom ili unutrašnjem pravnom kontekstu naziva administrativno ili upravno odlučivanje .
Dakle , u pitanju je provedba komunitarnih propisa ili komunitarnog “ zakonodavstva ”, a dijelom i akata usvojenih u okviru tzv . unijskih stubova – vanjska politika i bezbjednost ( II . stub ) i saradnja policije i pravosuđa u krivičnim stvarima ( III . stub ). Provedba u ovom slučaju podrazumijeva kako materijalizaciju propisa u konkretnom društvenom odnosu tako i formulisanje akata kojima se , ili na osnovu kojih se , to čini . Ili , parafrazirajući Evropski sud , 623 primjena komunitarnog prava obuhvata “ oboje ” – formulisanje provedbenih propisa i njihovu primjenu u konkretnom slučaju putem pojedinačnih akata , odnosno akta pojednične primjene .
U skladi s tim , ono što se u kontekstu komunitarnog prava naziva provedbenim , ali i podzakonskim aktima , ovdje se posmatra prvenstveno iz ugla djelovanja tijela zaduženih za njihovo formulisanje i primjenu u konkretnim društvenim odnosima ili u pojedinačnim slučajevima . Utoliko , ovdje je riječ i o onom što bi se , u paraleli sa unutrašnjim pravnim poretkom , moglo nazvati administrativnim ili upravnim odlučivanjem , odnosno postupkom u širem smislu .
623
Slučaj 16 / 88 , para 11 .
211