USVAJANJE AKATA
prijedloge vezane za specifične aspekte učešća u pojačanoj saradnji . Tokom narednih mjesec dana , tj . četiri mjeseca po notifikaciji namjere od zainteresovane države , Savjet treba da odluči o zahtjevu – generalno i , ukoliko to smatra neophodnim , o pojedinim odredbama bliže saradnje . No , postupak odlučivanja ovim povodom zavređuje pažnju .
Naime , pozitivna odluka se smatra usvojenom izuzev ako se Savjet , uz odgovarajuće obrazloženje , ne opredijeli za njeno privremeno odlaganje . O ovom posljednjem Savjet odlučuje kvalifikovanom većinom , uz obavezu statuiranja roka u kojem će se pitanje ponovo razmotriti . Nadalje , kao što je to predviđeno završnom rečenicom odredbe čl . 40 ( 3 ), EU , u ovim slučajevima Savjet odlučuje pod uslovima predviđenim čl . 44 , ex čl . 16 , EU . Uz ostalo , to znači da , iako u diskusiji mogu učestvovati sve države članice , u donošenju odluka učestvuju samo države koje već učestvuju u pojačanoj saradnji , uz odgovarajuću primjenu vrednovanja glasova iz čl . 205 Ugovora o EZ , odnosno uslova jednoglasnosti ( samo država učesnica pojačane saradnje !) – čl . 44 ( 1 ), EU . Ilustracija okolnosti koje bi stavile u pogon ovaj mehanizam odlučivanja jeste , na primjer , eventualni zahtjev V . Britanije i Irske za pristupanje Šengen aranžmanu . 621
U svakom slučaju , kada djeluju u okviru pojačane saradnje , države članice koriste institucionalni aranžman , a to znači i proces odlučivanja o kojem je već govoreno . Tačnije , u ovom slučaju se primjenjuju odredbe Naslova VI Ugovora o EU , a to znači – u skladu sa odredbama čl . 40 ( 4 ), u vezi sa čl . 44 i čl . 41 , EU – i odgovarajući dijelovi komunitarnog institucionalnog aranžmana . U skladu s tim , već rečeno o vrstama akata , njihovom donošenju , primjeni i ( djelimičnoj ) kontroli koju vrši Evropski sud mutatis mutandis vrijedi i u slučaju bliže saradnje grupe država u oblasti unutrašnjih poslova i pravosuđa .
3 . Lisabonski ugovor
U odnosu na zakonodavni postupak shvaćen u užem smislu , tj . kao dio procesa odlučivanja na nivou EZ / EU , postlisabonski režim ne sadrži suštinske promjene , no nekoliko novina zaslužuje pažnju .
Kao prvo , ne uvodi se jedinstven ili jedan zakonodavni postupak , i dalje ih ostaje nekoliko .
Drugo , ustavna pozicija pojedinih postupaka se mijenja . To , prije svega , znači da postojeći postupak saodlučivanja , generalno neizmijenjen , postaje “ redovni zakonodavni postupak ” ( ordinary legislative procedure ), a ostali postupci dobijaju ime posebni ili specijalni zakonodavni postupci ( special legislative procedures ).
621
Ovim povodom vidi i Lenaerts i dr ., 1999 ., str . 486 – 487 .
209