USVAJANJE AKATA
2.4 . “ Komunitarizacija ” odlučivanja i nadzora
Za razliku od režima odlučivanja u okviru zajedničke vanjske i bezbjednosne politike , ovdje – uz izuzetak u odnosu na zajedničke stavove statuirane u čl . 34 (( 2 )( a ), EU – postoji obaveza konsultovanja Parlamenta pri usvajanju akata ( okvirnih odluka , odluka , konvencija ) – čl . 39 ( 1 ), EU . 616
Svoje mišljenje Parlament daje u roku koji odredi Savjet , s tim da on ne može biti kraći od tri mjeseca . Izostanak mišljenja , pak , ovlašćuje Savjet da odluči o usvajanju predmetnog akta – čl . 39 ( 1 ), EU . Uz to , na predsjedavajućem i Komisiji je obaveza redovnog izvještavanja Parlamenta o aktivnostima pokrivenim Naslovom VI Ugovora o EU , a ovim povodom Parlament može postavljati pitanja ili podnositi prijedloge Savjetu . Konačno , najmanje jedanput godišnje organizuje se parlamentarna debata o “ napretku ” u oblastima koje obuhvata ovaj Naslov – čl . 39 ( 3 ), EU .
Dakle , u ovoj oblasti Evropski parlament ima uočljivo naglašeniju ulogu u odnosu na onu u oblasti zajedničke vanjske i bezbjednosne politike .
Nagovještaj “ komunitarizacije ” Naslova VI Ugovora o EU dodatno potcrtava mogućnost da Savjet odluči da dio njime obuhvaćenih aktivnosti prevede pod režim Naslova IV Ugovora o EZ – čl . 42 , EU , tzv . pasarela klauzula . Za ovo je neophodna jednoglasna odluka Savjeta , donijeta na prijedlog Komisije ili države članice i nakon konsultovanja Evropskog parlamenta .
Konačno , kako je to izričito predviđeno u čl . 41 , ex čl . K . 13 , EU , u odnosu na postupak odlučivanja u ovom unijskom segmentu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Ugovora o EZ . 617
2.5 . Provedbeni aspekt
Povodom mehanizma provedbe odredbi Naslova VI Ugovora o EU ili u okviru III . stuba , treba pomenuti nekoliko stvari .
Prvo , u slučaju zajedničkih stavova usvojenih u Savjetu države treba da ih zastupaju , i utoliko provode , u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama – čl . 37 , EU . U slučaju okvirnih odluka , međutim , na državama je obaveza da osiguraju ostvarivanje njima statuiranih ciljeva , s tim da je kod toga izbor forme i načina stvar svake države pojedinačno – čl . 34 ( 2 ) ( b ). U toj mjeri okvirne odluke u ovom unijskom segmentu se predstavljaju kao direktive u komunitarnom segmentu . Povodom “ običnih ” i provedbenih odluka Ugovor pominje isključivo Savjet – čl . 34 ( 2 )( c ), EU , ali to ne sprije-
616 |
Lenaerts i dr ., 1999 ., str . 484 , pod obavezu konsultovanja uvrštava i zajedničke stavove . |
617 |
Konkretnije njegovi članovi 189 , 190 , 195 – 199 , 203 , 2304 ( 3 ), 206 – 209 , 213 – 219 , 255 i 290 . |
207