USVAJANJE AKATA
Ako Parlament predloži određene amandmane , njih može usvojiti Savjet , kao i u slučaju postupka saradnje , kvalifikovanom većinom – ako je amandmane prihvatila i Komisija , odnosno jednoglasno – ako je riječ o amandmanima koje Komisija ne podržava – čl . 251 ( 3 ). U navedenim slučajevima Savjet djeluje u okviru tzv . drugog čitanja . 499
3.4 . Treća faza
U slučaju da Savjet ne prihvati amandmane Parlamenta , sljedeći korak je usaglašavanje stavova u okviru posebnog tijela . Isto vrijedi i u slučaju da Parlament , djelujući većinom glasova svih članova , odbije tekst koji je dostavio Savjet , s tim da je u ovom slučaju na Savjetu da krene u narednu , treću fazu usaglašavanja ili da pristane na neusvajanje akta ( odbijenog u Parlamentu ).
Dakle , ovdje smo u prisustvu novog elementa – pokušaj da se usaglase stavovi Parlamenta i Savjeta u okviru posebnog Komiteta za usaglašavanje ( Conciliation Committee ). 500 Pri tome , ono što je bitno jeste da je , u slučaju da ne prihvati amandmane Parlamenta , Savjet obavezan inicirati rad Komiteta za usaglašavanje – čl . 251 ( 3 ), završna rečenica .
Kao što je nagovještavano , postupanje Parlamenta i Savjeta po usaglašenom prijedlogu Komiteta u okviru postupka saodlučivanju većina naziva trećim čitanjem , dok se usaglašeni prijedlog akta navodi kao “ zajednički tekst ”.
Inicijativu za rad Komiteta za usaglašavanje daje Savjet , odnosno njegov predsjedavajući u saradnji sa predsjednikom Parlamenta , 501 a treba je dati u roku od šest sedmica – čl . 251 ( 3 ). U skladu sa trenutnom strukturom članstva u Evropskoj uniji , Komitet čini dvadeset sedam predstavnika Savjeta , iz svake zemlje po jedan 502 i isti broj članova Parlamenta . 503 U radu Komiteta za usaglašavanje učestvuje predstavnik Komisije , nastojeći da premosti razlike u stavovima Parlamenta i Savjeta – čl . 251 ( 4 ), ali on nema pravo glasa . 504
499
Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 336 .
500
U doktrini se konstatuje da izvorište ovog tijela treba tražiti u inicijativi Parlamenta , koja je , opet , slijedila instituciju Komiteta / Komisije za posredovanje u okviru Saveznog parlamenta Njemačke ( iznalaženje kompromisa između Bundestaga i Bundesrata ). Vidi Chalmers , 1998 ., str . 175 , koji upućuje na Foster , The New Conciliation Committee under Article 189b , ( 1994 ) ELRev , 185 .
501
Dakle , važan detalj je da ovdje Savjet ne može sâm – tj . bez saglasnosti Parlamenta – sazvati Komitet za usaglašavanje .
502
U pravilu , viši službenik ( stalni predstavnik ili njegov zamjenik ) nacionalnog predstavništva u Briselu , što će reći predstavnik Corepera .
503
U pravilu , kombinacija “ polustalnih ” članova Komiteta za usaglašavanje ( tri potpredsjednika Parlamenta tokom dvanaestomjesečnog perioda , u cilju kontinuiteta , i poslanici , u pravilu , članovi nadležnih odbora ) i odgovarajućih parlamentarnih odbora ( predsjedavajući i izvjestilac ). Takođe , Parlament imenuje i odgovarajući broj zamjenika članova Komiteta za usaglašavanje .
504
Detaljnije pravila o radu Komiteta za usaglašavanje su data u posebnom međuinstitucionalnom sporazumu ( Savjet , Parlament i Komisija ).
171