USVAJANJE AKATA
ta da Parlamentu obrazloži eventualno neprihvatanje amandmana . No , u toj situaciji Parlament može pristupiti oblikovanju novih amandmana ili odbiti zajednički stav Savjeta . Ipak , u odnosu na položaj Parlamenta , ovaj postupak podrazumijeva dvije slabe tačke .
Prvo , on svoje amandmane ne može direktno podnijeti Savjetu u cilju konačnog usvajanja akta kvalifikovanom većinom . Kao što je pokazano , tu se “ ubacila ” Komisija , odnosno njeno preispitivanje prijedloga u smislu čl . 252 ( d ) i ( e ). I drugo , on ne može spriječiti usvajanje akta na koji ima primjedbe , ako se za to jednoglasno odluči Savjet . Jedina “ pomoć ” jeste spremnost Komisije da prijedlog povuče iz zakonodavnog postupka . Utoliko , Parlament ne raspolaže instrumentom koji bi imao vrijednost veta , budući da i pored njegovog negativnog stava Savjet može ( jednoglasnom odlukom ) usvojiti akt . Međutim , negativan stav na kojem insistira Parlament ima nesumnjivu političku težinu . Praksa pokazuje da u ovim situacijama Savjet i Komisija pokazuju dodatnu spremnost za traženje kompromisa , odnosno za dodatno “ cjenkanje ”.
Postupak saradnje je zaoštrio vremensku dimenziju u odnosu na postupak konsultovanja :
• tromjesečni rok za postupanje Parlamenta po zajedničkom stavu Savjeta – čl . 252 ( b ),
• jedan mjesec za postupanje Komisije po amandmanima Parlamenta – čl . 252 ( d ) i
• tri mjeseca za postupanje Savjeta nakon drugog čitanja u Parlamentu – čl . 252 ( f ). Ipak , kao što je uočljivo , ne postoji rok za postupanje Savjeta u početnoj fazi , tj . po prijedlogu Komisije u cilju zauzimanja zajedničkog stava . Dio doktrine kritikuje ovaj elemenat , dok mnogi u njemu vide primjereno uvažavanje položaja država članica , tj . “ njihovog ” tijela , u ovom postupku . 485
Postupak saradnje podrazumijeva složen mehanizam balansiranja uloge Parlamenta , Komisije i Savjeta , pri čemu značajnu ulogu ima način odlučivanja u Savjetu : kvalifikovanom većinom ili jednoglasno . S tim u vezi treba dodati još jednu napomenu . Naime , u svjetlu mogućnosti da se donošenje akta utemelji na nekoliko odredbi Ugovora , to se ne može činiti ukoliko jedna od ovih odredbi predviđa jednoglasno odlučivanje . Kao što ističe Evropski sud , 486 na taj način bi se dovela u pitanje “ sama suština ” postupka saradnje .
485
Tako Chalmers , 1998 ., str . 172 , ističući da je usvajanje zajedničkog stava “ prava tačka ” na kojoj se države članice susreću sa mogućim izazovima njihovim nacionalnim interesima impliciranim predloženim aktom .
486
Slučaj Titanium dioxide , paras 17 – 20 . Vidi i Lenaerts i dr ., 1999 ., str . 447 .
167