E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 9
„Laku noć“ reče Džesika.
Ujutro se za doručkom pretvarala kao da je svaki
drugi dan, čak šta više se trudila da otac ne primeti
da nešto smera.
Bilo je divno prolećno jutro. Sunce se probijalo
kroz sveže olistalo granje.
Nakon uspešne trgovine, trgovci su se dogovarali
da krenu zajedno u konvoju na put za Srbiju i Grčku.
Jovan je kupio materijale za svoju buduću suprugu i
porodicu i hranu za put. Konji su bili zauzdani, hranili su se i pojili vodu.
Tada nije bilo pruge u Srbiji. Putovalo se zaprežnim kočijama u konvojima i put od Pešte do Leskovca je znao da traje i po nedelju dana. Zapravo
putovalo se danju a noću se odmaralo u mehanama.
To je bilo u vreme neposredno posle oslobađanja
Srbije od turske vlasti.
Dok je grof Karolj Sabo udobno sedeo u svojoj
fotelji pijući čaj sa novom suprugom Evom posle
doručka, Margita je obilazila cvećnjak sa svojom
mlađom sestrom Džesikom.
„Žao mi je što se rastajemo, ali idem za svojim
srcem. I tebi želim da nadješ ljubav svog života“
izustila je Margita.
Džesiki navrše suze na oči, ali se brzo sabra.
9