E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 9

„Laku noć“ reče Džesika. Ujutro se za doručkom pretvarala kao da je svaki drugi dan, čak šta više se trudila da otac ne primeti da nešto smera. Bilo je divno prolećno jutro. Sunce se probijalo kroz sveže olistalo granje. Nakon uspešne trgovine, trgovci su se dogovarali da krenu zajedno u konvoju na put za Srbiju i Grčku. Jovan je kupio materijale za svoju buduću suprugu i porodicu i hranu za put. Konji su bili zauzdani, hranili su se i pojili vodu. Tada nije bilo pruge u Srbiji. Putovalo se zaprežnim kočijama u konvojima i put od Pešte do Leskovca je znao da traje i po nedelju dana. Zapravo putovalo se danju a noću se odmaralo u mehanama. To je bilo u vreme neposredno posle oslobađanja Srbije od turske vlasti. Dok je grof Karolj Sabo udobno sedeo u svojoj fotelji pijući čaj sa novom suprugom Evom posle doručka, Margita je obilazila cvećnjak sa svojom mlađom sestrom Džesikom. „Žao mi je što se rastajemo, ali idem za svojim srcem. I tebi želim da nadješ ljubav svog života“ izustila je Margita. Džesiki navrše suze na oči, ali se brzo sabra. 9