BORBA POROKA
Sunce na istoku, polako se diže ka nebu,
radost lepoti toj, u svakom životnom dobu.
Zelenilo oko mene, odmara mi crnu dušu,
Al’ svetlosti sunca zrak, tera od mene taj mrak.
Voleh ljude sve, divne i mile, stare i mlade,
svi mi behu dragi, ali se svi na kraju, prokleto slade.
Uvek se pojave oni koji vole da budu, kao svima bliski,
znam ih na žalost mnogo, izdali bi zemlju jer su mrski.
Koji ih to porok tera da budu protiv celog sveta,
da hrišćanske nazore i sveta pravila, čine prokleta.
Šta ih to vodi da gaze i pale, ono što je najdraže,
šta im to truje dušu: novac, slava, požaj ili moć?
Bio sam taj, koji je najbližima ucrtavao put poštenja,
bio sam taj, koji je na muku i stradanje gurao shvatanja,
žrtvovanja, davanja, onima kojima je to bilo pot