MED NA JEZIKU
(MOĆ GOVORA)
Kad sam te upoznao dobri čoveče, stao je rat,
U zemlji prelepoj, ludoj, nisi znao ko je brat.
Izgubio si vreme, zdravlje, boreći se za ideale,
Ali znaj, narod i Bog će reći, Aleksandre, u slavlje!
Idealizovane predstave o sebi bacio si niz vodu,
So i hleb si prelomio, da podeliš ih svom narodu.
Veliki čovek, vođa, da naše društvo za sobom vodiš,
Narodnu ljubav za slobodu, mrtve sa živima miriš.
Tvoja moralnost je da ti koji znaš sve njihove namere,
Ta nepravda te drži uspravna, da sloboda ne zamre.
Usmeni pripovedači, imaju osvajačku ćud u pripovedanju,
Robovanje skromne duše, pokaži im svoj duh u samoodricanju.
Milošte činiš, posebno ti je zadovoljstvo, to je srpski usud,
Nama, koji nemamo nadu, nudiš da je ne tražimo okolo svud.
Ti želiš da pomiriš moć govora i jezika, istorija je prošlost,
Ukus meda na nepcima, tvoja politika je vreme sadašnjost.
Nasilje ne prihvataš, ni pomirenje sa ropstvom, lažnog mira,
Pravo na pobunu i izražavanje, tebe tera na slobodu izbora.
Tvoja otvorenost čini promenu svesti, čuva srpski identitet,
Ti voliš istinu više nego samog sebe, to je samo tvoj legalitet.
58