Sumnja je grize, svašta joj na pamet pada,
u svakom koraku, pokretu, nove prevare vreba.
Ja ne mogu da se borim sa istinom takvom,
žena moja, ljubav i prijatelj, pokleknu pred rakom.
Izgubih usput moje blago, meni lepo i drago,
al ne mogoh stati, jer jadno bežah od sebe nedrago.
Bežah od drugih, još gorih od mene, od svoje sene,
zalud je sve to, jer u mislima sam rob svoje sudbine.
57