LEPOTA DODIRA
Došla si iz tuge, kao sluškinja belog anđela,
živiš u raju, kao crni ratnik u borbi dobrih dela.
Završićemo u surovom ratu, od večitog plamena,
nestaćemo kao pepeo, rasuti vetrom, sa Božijeg ramena.
Od svega će ostati jedino tužno sećanje,
na zlo i nesreće, na tvoje i moje vračanje.
Na laži i spletkarenje, obmane i varanje,
samo vetar u pustinji moje večne zablude.
Toplina tvog nežnog dodira u mislima me ubija,
poljubac tvoj u vrat je tačka moja najslabija.
Pogled mio, nikad mi u životu nije bio draži,
Oh, lepota dodira tvog, čini da mi srce ljubav stalno traži.
Kamarad sam bio uvek tvoj, u nesreći reči,
u životnoj nevolji sam uvek prijatelj bio veći.
Znam da morala si birati, mir ili ljubav u sreći,
kao retki ljudi, morala si zbogom sebi reći.
Nisam razumeo da se čovek ljubavi može odreći,
nisam razumeo da se teškim bolom tako ona leči.
Luda glava donosi mi odluke, brzo, odmah,
ja se odrekoh moje jedne, pa se srcem pokajah.
Ali, ti mene nisi nikad prestala voleti i ljubiti,
uvek si govorila, za tebe ću živeti i sretna biti,
za tebe ću pevati, igrati i glavu gubiti,
za tebe ću prositi, klečati i Boga moliti.
Odbrani se od mene, mrskim pogledom,
odbrani se od mene, tvojim lažnim rečima.
Odgurni me od sebe, nežnim divnim rukama,
odgurni me od sebe, tužnim srcem u mukama.
Toplina tvog nežnog dodira, u mislima me opija,
poljubac tvoj u vrat, je tačka moja najslabija.
Pogled mio, nikad mi u životu, nije bio draži,
Oh, lepota dodira tvog, čini da mi srce ljubav stalno traži.
55