LETO, SAN, ONA I JA
Prelepa ženo moja, leto moje rano iz nedara,
moja te je duša prepoznala, kao Božiji dar.
Oprosti što te volim, jer ne mogu da ti odolim,
da ne kažem reči, kojima znam da ću se opeći.
Ti si moja ljubav, moj dah, ti si moja letnja sena,
priviđaš mi se u mojoj vrelini dana kao fotomorgana.
Izmičeš mi se, treperiš i nestaješ, vruća moja nada,
kad si ti u pitanju, leto ne prestaje, meni nema ‘lada.
Kad te poželim, shvatim, da nisam kao svi ostali i posebni,
oni te imaju samo kad te požele, ja te imam zauvek.
Kad spavam, sanjam, radim, tugujem, čitam, stvaram,
u mislima te grlim, ljubim, kad god hoću i danju, noću.
Nema lepšeg milovanja, od onog što sanjaš i želiš,
u bunilu, kad ti lepote malo treba, samo poželiš i pomisliš.
Moja draga je tu kad je hoću, kad mi srcu treba,
neizmerno je volim i voleću je do rastanka, do neba.
Leto, zato, sprži me, od ljubavi nek’ izgori mi bela koža,
za nju, spreman sam na vatru iz pakla i ranu od noža.
Oprosti što te volim, jer ne mogu da ti odolim,
da ne kažem r