O, bože ljubavi i sreće,
zar moje oči njega gledat više neće?
Daj, Bože, osuši od suza moje oči,
jer bez njega živeti neću više moći.
Zar je moja duša toliko grešna,
da očajava, cvili, pati, neshvaćena.
U prah, molim Boga, da ću nestati,
ako je to cena za ispaštati,
da li je moguće živeti ili umreti
za još jedan osmeh,
za još jedan dodir,
za još jedan pogled,
za još jedan prekor,
moga sina, moje oči garave.
Deco moja, paziću ga i čuvati,
grliti i ljubiti, grejati i pokrivati.
Sve što otac pravi radi,
kada mu dete obuzmu jadi.
s ljubavlju, tata Vili
17