MRŽNJA
Uhvati me plamen vatre taj,
opeče me mržnje teški osećaj.
Zahvati mi dušu, zacrni mi dar,
pretvori mi ljubav u taj crni gar.
Vatra se ta diže do plavoga neba,
kome moja nežna ljubav treba?
Da li je to moja mirna putena žena,
koja me željno dočeka, sjedinjena.
Čađavog, prljavog lica i ruku,
ja joj prenesoh svoju gorku muku.
Na njenom licu, vidim samo garež,
a na vratu, strašan ožiljak i mladež.
Ožiljak za Božić, dar od Boga,
dobi ona zbog velikog razloga.
Jer sramotu dobi od uživanja moga,
besa, razvrata i odricanja od Boga.
Isprah jedva garež tu crnu svu,
zahvaljujući mom milostivom Bogu.
Kad okrenuh reku belu, u trenutku,
ka izvoru, da mi sve stvari mirno teku.
Nisam znao šta se to sve zbilo,
ali mržnje moje više nije bilo.
Bejah mokar i go, ko’ novorođenče,
srca i duše čiste, ko’ anđelče.
18