“ Ja mislim da to nije važno”, rekoh.“ Možda je bilo u srednjem veku, kad je telesna snaga bila odlučujuća, da bi vitez savladao protivnika, ali sad nije. Osim toga, ti meni izgledaš sasvim dovoljno snažan za posao kojim se baviš.”
“ Hahaha”, nasmeja se Nenad.“ Za to sigurno sasvim dovoljno. Ali, hajdemo na spavanje, da sutra budemo orniji.”
Sve troje nehotice pogledasmo na veliki zidni sat. Bilo je 11:05.
***
U Suvariji nema ulica u klasičnom smislu. Postoje popločane staze kojima se ljudi kreću od jednog odredišta do drugog. Te staze često nisu prave već često krivudaju i prave zaokrete prilagođavajući se zamljištu.
Pored staza su poređane kuće sa okućnicama. Kuće su uglavnom prizemne, ali ima i jednospratnica. Nisam videla ni jednu dvospratnicu dok smo išli stazom prema vinariji. Okućnice su lepo uređene, ali svaka različito, prema ukusu i sklonostima vlasnika( ako se stanari tih kuća mogu zvati vlasnicima, jer vlasnik sveg zemljišta je Zadruga).
Vinarija se nalazi ispod vinograda koji je od Deda Učine kuće udaljen oko dva kilometra. Da, bukvalno ispod. Prvo je tu široka ravan pod brdom koja služi za utovar robe( vina) u kamione, a kad je berba za istovar grožđa koje se tu dovozi iz okolnih vinograda. Vinarija je u podrumu koji je ukopan u brdo na kome
99