“ Naravno da nije”, nasmeja se Nena kao da je shvatila da sam mislila da je on organizovao vojni puč.“ On je tada bio samo jedan razmaženi dečačić koji je navikao da uvek sve ima. Goran je bio direktor banke i mogao je sve da mu priušti. Tako su i mogli da Andriju, posle tri godine pošalju u Englesku na školovanje, ali, ne na Iton( Eaton) gde je obrazovanje najbolje, već im je Dobrota preporučio Samerhil( Summerhill), gde je obrazovanje najslobodnije.‘ Ne želim da moj unuk, po svaku cenu, bude uspešan, već da bude sretan’, rekao je. Tek po povratku iz Samerhila, gde je bio ne samo sretan nego i uspešan, poslali su ga u vojnu školu. Načelnik Službe je postao tek nedavno.“
“ Da li je na njegovo postavljenje imalo uticaja to što je Dedin unuk?”, upitah.
“ To zaista ne mogu da znam, ali ne verujem”, odgovori Nena.“ Protekcija i nepotizam su kod nas iskorenjeni posle prevrata. A nema ni potrebe za tim: svi imaju iste mogućnosti i, Andrija ne živi ništa bolje od drugih svojih vršnjaka koji rade druge poslove.”
“ Kad pomenuste prevrat … Gde ste se vi zatekli u vreme prevrata?”
“ Ja sam u to vreme studirala medicinu i radila na VMA bolnici jer sam prethodno završila srednju medicinsku. Ne moram vam ni reći da se disciplina preko noći povećala, a mere bezbednosti udvostručile. Možete misliti kako sam se iznenadila i začudila kad sam u ' važnom ' pacijentu, na koga su se odnosile posebne mere bezbednosti, prepoznala mog deda-uču. Ne znam zašto, ali ja sam ga već tada smatrala svojim
92