Poruka je bila od šefa, Brajana Penta( Brian Pent), glavnog i odgovornog urednika. Ponadala sam se da će ovoga puta to biti neki zanimljiv zadatak, već su mi dosadila pametovanja i nadmudrivanja nadobudnih i korumpiranih političara. Ako ne bude, potražiću da me prime za spoljnog saradnika u časopisu " Nacionalna Geografija "( National Geographic). Uverena sam da će im se svideti moj način pisanja.
Sad sam imala sasvim dovoljan razlog da učinim ono što sam inače nameravala i što je deo mog redovnog jutarnjeg rituala- da se istuširam. Ostavila sam spravu za vežbanje da čami sama, kao što inače čini po ceo dan, i otišla pod tuš. Pustila sam vodu i podesila odnos tople i hladne. Ne volim tuširanje toplom vodom, zato sam podesila da bude skoro hladna, dobro, malo mlaka. Pokvasila sam kosu, zatim dugo utrljavala šampon u nju dok nisam bila sigurna da sam svaku dlaku oprala. Ponovo sam pustila da me mlaz vode svu obuhvati i ispere prelazeći usput rukama po telu. Nekad sam imala običaj da zamišljam da su to ruke mog suseda iz Minesote, Riki Majlsa( Ricky Miles), sve dok se nije oženio onom kučkom, Korom Česnat( Corra Chesnut), mojom najboljom drugaricom. Od tada ne zamišljam nijednog muškarca.
Istrljala sam se peškirom i obukla ogrtač od frotira. Kosu sam opet skupila u punđu i prešla u kuhinju. Uključila sam kuvalo za vodu( samovar, što bi rekli Rusi) i stavila kesicu zelenog čaja u svoju omiljenu šolju. Ujutro radije pijem čaj jer znam da me tokom dana očekuje bar pet-šest kafa sa kolegama i drugim
9