za novinara izveštača, nadajući se da ću dobiti neki zanimljiv novinarski zadatak. Ali, dobila sam zadatak da izveštavam iz Kongresa. Kad sam počela, o politici sam znala isto koliko i prosečni američki konzument novinskih sadržaja. U međuvremenu sam naučila više od kolega na istom zadatku, ali i prateći rad Kongresa i- ne mogu reći da sam oduševljena, ni zadatkom, ni onim što se u Kongresu događa.
Dok sam vežbala gledala sam sebe u velikom ogledalu na suprotnom zidu. Ne, nisam narcisoidna, nimalo. Pre bi se moglo reći da sam samokritična. Ono što mi se ne sviđa na meni to su, najpre, moje krupne jarkoplave oči. ' Ona sa očima ', znam da su govorili za mene u školi. Nemam ništa protiv plavih očiju, naprotiv, one su česta pojava u Vašingtonu i, naročito, u Minesoti. Da sam u Latinskoj Americi to bi više padalo u oči, ali pada u oči i ovde jer su JARKO plave. Druga stvar koja mi smeta je- mislim da su mi male grudi. Moja drugarica Kora je to rešila plastičnom operacijom, ali ja ne želim. Kad jednom budem imala dete, a imaću ga kad-tad, kako da ga dojim sa umecima u grudima? Ne, zaista to ne želim. Žena može biti lepa i bez velikih sisa, nije lepota u veličini. Za mene momci kažu da imam zgodno dupence, a uopšte nije veliko, samo je malo uzdignuto i istrćeno.
Tek što sam završila sa vežbanjem, oglasio se ajfon na stolu pored laptopa. Prišla sam stolu i pročitala poruku. Pisalo je: " Budite u 11 sati kod mene; imate novi zadatak."
8