' Čekaj, čekaj, Dedo ', reče Stefan i već sam mogao da naslutim novi plan koji mu se začeo u glavi. ' Mi sa novcem koji smo do sada dobili možemo da objavimo sve tri knjige koje su na čekanju, moju, tvoju i njihov zbornik. Zašto ovo crno grožđe ne bismo iskoristili da makar započnemo neki objekat u kojem bismo pravili vino. Pa, možemo i vino prodavati, ako ti znaš da ga napraviš.'
Nasmejah se. ' Ne samo da znam, nego uživam u tome, Stefane, isto kao i u pijenju. Ali, čekaj, ti kao da planiraš da se mi svi nastanimo ovde, u Suvariji.'
' Pa ne bi nam to bilo loše. Deca bi mogla autobusom u školu, Hana i ja na posao. Osim...' Zastao je kao da mu je nešto iznenada palo na um. ' Osim šta? Kaži do kraja.' ' Osim, ako ne postoji mogućnost da se svi zaposlimo ovde.'
Počeo sam da mislim o tome. ' Mogućnost postoji ', rekoh, ' ali, hajde da to ostavimo za dogodine. Treba osnovati preduzeće. Razgovaraću sa mojim prijateljem advokatom kako da nas to što manje košta.”
Iduće godine smo već imali registrovano preduzeće Vinarska zadruga ' Suvarija ' d. o. o, a svi koji smo je stvarali bili smo zaposleni u njoj. Kao domaćin, Stefana sam imenovao za upravnika, Hanu za sekretara, a đake sam prijavio kao članove zadruge. Tokom leta smo od raznih panela koje smo našli na otpadu sklopili ambar-paviljon, u kome smo mogli i da stanujemo, ne samo da pravimo vino. Ispod paviljona je bio prostran podrum sa bačvom i manjim burićima. Deca
75