krsnici svi izašli. Stefan je naišao skoro odmah i stao uz kraj puta, na proširenju za autobus.
' Hajde, penjite se brzo, ne smem ovde dugo da stojim ', rekao je.
Deca su se oduševljeno uspentrala u prikolicu. Sreća da su Milja i Lana bile dovoljno snažne da i mene uvuku u prikolicu.
' Stefane ', doviknuo sam, ' moramo prvo u Cerje da uzmemo ambalažu.'
Stefan je klimnuo glavom. Otišli smo do otkupne stanice u Cerju, uzeli sanduke koji su zahvatali po 15 kg i odvezli se u vinograd. Deca su radila sa oduševljenjem tako da smo brzo napunili sanduke. Na merenju se ispostavilo da svaki sanduk u proseku hvata više od 17 kg. Tri vrste su bile već obrane, a mi zaradili novac dovoljan za objavljivanje jedne knjige.
' Šteta je prodavati vinograd ', zaključio je Stefan autoritativno. Imao je pravo na takav stav jer je najveći deo posla on podneo.
Iz nekog razloga, nisu se otkupljivale obojene sorte, već samo belo grožde. Kad smo obrali sve belo, ostale su nam tri vrste crnog grožđa. Osim vranca, koji ni ja nisam voleo, bilo je tu kameničarke, hamburga, pa čak su i plovdinu ubrajali u crno grožđe. ' Šta ćemo sa ovim?', pitao je Stefan. ' Prodaćemo nekom za vino ', rekoh. ' A zašto mi ne bismo pravili vino?', upita Vuk. ' Moj tata pravi vino od crnog grožda.' ' Ne možemo, Vuče ', rekoh, ' nemamo uslova za to.
Treba nam podrum, burad, muljač...'
74