E-BOOK Slobodan Anić - Zadruga Suvarija | Page 69

Video sam da oni ovo shvataju kao izlet, zabavu, i bilo mi je lakše od toga. A onda mi pade na pamet da su to sve gradska deca, nenavikla na rad. Osim mene, svi ostali su odrasli u gradu, koliko sam znao. To me malo zabrinulo, ali sam odlučio da se ne brinem unapred, dok ne vidim kako se stvari razvijaju.
Stigli smo do Klenovca, autobuskog stajališta gde se odvaja sporedni put za Suvariju, videla si.”
“ Ono pored potoka, gde se skreće za Zadrugu?”, upitah.
“ Da. Tu smo sišli sa autobusa i skrenuli na sporedni poljski put koji tada nije bio nasut. Po njemu je rasla trava visoka do čukljeva. Kako je bio pored potoka i u senci vrba, na travi je još bilo rose tako da nam je obuća začas bila mokra.
' Pa ovde je mokro!', uzviknu Hana, nenavikla na hodanje po nečemu što nije asvalt.
' To je rosa, nastavnice ', objasni joj Vuk. ' Kad izađemo na suvo, neće biti rose.'
' A ako ne izademo na suvo?', zabrinuto upita profesorka Hana.
' Pa moramo izaći, ne može vinograd biti ako nije suvo ', opet joj objasni Vuk.
Kasnije sam saznao da on živi u porodičnoj kući i da imaju okućnicu sa vinogradom tako da je bio vešt u mnogim poslovima, a naročito se pokazao vešt sa budakom koji je poneo, iako to i nije bio pravi budak već dobro naoštrena motika u obliku budaka. Ipak, pokazala se vrlo korisna jer je Vuk sa tim ' budačićem ' bio vrlo vešt.
69