na pravu temu, a to je zadruga. Kako je došlo do toga da formirate prvu zadrugu?” Deda se malo zamisli.“ Vidite, zadruga kao osnovna društveno-ekonomska jedinica ima dugu tradiciju kod gotovo svih balkanskih naroda. Albanci su imali fisove, Srbi porodične zadruge, tako da je to bio najprirodniji oblik udruživanja. Uvek me je čudilo kako naši društveni reformatori nikad nisu uzeli u obzir zadrugu. Verovatno su smatrali da se zadruga u socijalizmu dosta iskompromitovala. Na žalost, socijalističke zadruge, takozvane kooperative, su mnogima poslužile za lično bogaćenje pa zato u narodu i nisu bile omiljene. Posle prevrata 5. oktobra 2000. godine, sve što je socijalističko bilo je omrznuto i odbacivano, čak i ono što je zaista bilo dobro. Samoupravljanje, na primer, koje su osmislili jugoslovenski komunistički teoretičari Milovan Đilas i Edvard Kardelj, bio je najsavršeniji oblik demokratije u svetu. Čak su i neke kapitalističke zemlje počele da uvode samoupravljanje, Švedska na primer.”
Primetih da se zagrejao za društvenu teoriju i počeo da je izlaže naširoko.“ Ali, da se vratimo na zadrugu”, prekidoh ga.“ Da, izvinite, ja često skrećem s teme; zato me, molim vas, cimnite za uzde kad se to opet dogodi. Dakle, prva zadruga je nastala od književnog kruga, ne znam da li znate šta je to. Vidite, nekad su se pisci okupljali u krugove, društva, da bi se družili, čitali svoja dela i raspravljali o njima. Neposredno posle
64