socijalisticke revolucije po školama su radili kružoci, grupe đaka istih interesovanja, oblik vannastavnih aktivnosti. Posle Rezolucije Informbiroa, Sovjetski Savez je postao nepopularan, pa je reč kružok zamenjena rečju sekcija. Naš književni krug, osim mene, činili su još Hana Kostić, književna kritičarka, Stefan Mitić, mladi romanopisac, i nekoliko srednjoškolaca, članova Hanine književne radionice, Milja, Anđa, Vuk, Lana i... ne mogu trenutno da im se svima setim imena, ali – možeš ih upoznati ako želiš; još uvek se sastajemo svake subote, isto kao onda.”“ Zaista!?”, iznenadih se. „ Zar svi oni žive ovde?““ Da“, potvrdi Deda, „ svi oni su osnivači i počasni članovi zadruge.““ Biće mi drago da ih sve upoznam”, rekoh.“ Dobro, pozvaću vas u subotu. Mislim da je suvišno da ističem da sam ja bio najstariji. Tako mi je i došla ideja za pseudonim Deda-Uča. Sastajali smo se, čitali jedni drugima svoja dela, kritikovali i tražili načina da ih objavimo.”
“ Zar to nije posao izdavačkih kuća?”, upitah setivši se koliko američke izdavačke kuće zarađuju od tuđeg talenta i truda.
“ Eh“, uzdahnu Deda. „ U normalnim zemljama jeste. U Srbiji toga doba, međutim, bujao je sirovi i surovi kapitalizam. Država je za kulturu izdvajala vrlo malo, kulturni proizvodi( knjige, filmovi, pozorišne predstave, koncerti) postali su roba. U informatičkoj eri, kad više niko nije čitao knjige, ta roba je bila na niskoj ceni. Izdavači su objavljivali knjige javnih ličnosti jer
65