stilizovanih za džez sastav. Već sam ranije čula“ Oči čornije” u izvođenju Luisa Armstronga, pravog džez muzičara, a sad sam čula i kako slavinski muzičari zamišljaju džez. I, uopšte nije bilo loše. Ipak, spopade me zevanje, ali ne od dosade.
„ Oprostite“, rekoh,“ ja bih išla da spavam. Verovatno me je promena vremenske zone malo poremetila.”
“ Ja nisam putovao u druge vremenske zone, ali čuo sam za to i razumem”, reče Deda sa razumevanjem.“ Idi odmori se.”“ Evo, ja ću te otpratiti”, ponudi se Nenad ustajući.“ Nenade, ne spopadaj gošću”, opomenu ga Deda.“ Ne brini, stari, biću pristojan”, reče Nenad. Ja sam već bila procenila da je Nenad pristojan i drag momak, ma koliko želeo da se nametne. Zato se nisam bojala. Uostalom, on ne zna da sam ja nosilac crvenog kju( q) pojasa i da se mogu uspešno odbraniti od svake vrste napada.
Nenadova soba nije bila apartman kao moja, odnosno Andrijina, jer nije imala terasu, ali je imala čajnu kuhinju, i bila lepo uređena. Osim postelje i ormana bio je tu i stočić sa dve drvene udobne stolice nalik na fotelje. Na stočiću je stajala vaza sa poljskim cvećem.“ Voliš cveće!?”, iznenadih se.“ Pa, ne preterano, ali ponekad naberem i poklonim ga mami. Onda ona njime ukrasi moju sobu.”“ Vrlo lepo”, rekoh. Čajna kuhinja je bila u niši koja nije bila odvojena od ostatka sobe. Postojala je zavesa, ali se nije kori-
49