Pogledah okolo i spazih na bočnom zidu male ormariće u visini očiju. Otvorih jedan i videh naslagano rublje. Bilo je to muško rublje. Uzeh jednu crvenu majicu kratkih rukava i obukoh je. Dosezala mi je skoro do kolena. ' Poslužiće dok se ne raspakujem ', pomislih. Izašla sam iz kupatila i susrela se sa gorućim pogledom jednog mladog prelepog muškarca, koji me izgledom podsetio na Dedu, i- proždirao me pogledom.
Setih se šta imam na sebi i osetih kako crvenim. Nije imalo smisla da sad povlačim majicu nadole. ' Uostalom, šta se vidi? Par centimetara vitkih ženskih nogu. Ako nije navikao na to nek ne gleda.'
“ Oprostite, gospođice Vord, što sam upao. Tražio sam mamu i pomislio da je moj sinovac Andrija tu. Znate, ovo je njegov apartman, a ta majica je njegova. Ali, ne brinite, dok on dođe sve će biti na mestu. Osim toga, sumnjam da bi imao išta protiv što njegova majica miluje takvo telo”, reče mladić smešeći se.
“ Nenade, ne budi bezobrazan!”, oštro ga ukori Nevena.“ Oprosti, Sami, ovo je moj sin. Malo je razmažen, priznajem, ali...”
Sad slobodnije pogledah mladića. Imao je oko trideset godina, bio izuzeno zgodan i... nije bilo sumnje – zaista je ličio na Dedu. ' Nemoguće! Pa to bi znacilo da je Deda imao preko sedamdeset godina kad mu se rodio sin ', uzviknuh u sebi.
“ A, ko je taj ' sinovac Andrija '?”, upitah. Nekako mi se činilo da sam već jednom čula to ime.
40