Soba je imala kupatilo i čajnu kuhinju tako da su je mogli nazvati apartman, zaključih.
Nevena spusti moju torbu na komodu pored ormana koji se nalazio na desnoj strani. Tu je bio i prozor sa pomičnom zavesom, do njega postelja, a sa druge strane postelje, drugi prozor, isti kao prvi, od poda do tavanice. Kroz prozor su se videli jezero, plaža i šetalište.
“ Sad sunce rano izlazi”, reče Nevena.“ Ako nećeš da te probudi, ti navuci zavese.”“ Ne smeta mi”, rekoh,“ volim rano da ustajem.”“ Odlično”, uzviknu Nevena.“ I mi smo svi ranoranioci. A sad, ako želiš pod tuš, kupatilo ti je tamo. U njemu imaš sve što ti treba, osim ako nemaš neke specijalne potrebe.”
“ Nemam. Još uvek sam normalna”, nasmejah se, setivši se odjednom kakve sve kupke izvoljeva moja bivša drugarica Kora.
Otrčah u kupatilo koje je bilo prostrano i svetlo zahvaljujući mat staklu na velikom prozoru. Pločice nisu bile ni bele ni plave, čija me hladnoća oduvek nervirala, već tople bež sive boje.
Poželeh da odmah pripremim kupku i uronim u kadu, ali nisam imala vremena za to, jer nisam želela da zakasnim na svoju prvu večeru u Suvariji, zato stadoh pod tuš i odvrnuh vodu osećajući kako voda klizi po meni. Uzeh zatim gel sa police pa se istrljah.
Stvorila se bogata pena i ja je rasporedih svuda po telu. Tek kad sam izašla iz tuš kabine setih se da se nisam raspakovala i nisam uzela preobuku, šta ću sad?
39