“ Jednodelni, boja nije važna”, odgovorih.“ Izvolite uđite u kabinu”, reče devojka pružajući mi jedan zeleni kostim.
Deda uđe u jednu kabinu, ja u drugu. Na izlasku sam morala da uvučem karticu u automat i ukucam PIN. ' Pa ja nisam htela da kupim kostim ', pomislih ali ništa ne rekoh, ionako je sve besplatno.
Deda je već bio na žalu i mahao mi da priđem. Na sebi je imao samo bokserice. Nije bio mišićav, ali ni mlitav, sasvim prosečno razvijen muškarac, ali me iznenađivalo to što, osim sedih dlaka na prsima, nikakvih drugih tragova starosti na njemu nije bilo.
“ Idemo!”, reče Deda ulazeći u vodu. Silazio je polako; voda mu je dosezala do kolena kad se sagnuo i ispljuskao vodom po telu. Zatim zapliva.
Plivao je sporim pokretima, ali začuđujuće brzo jer su mu zamasi bili snažni. Ja sam ga sledila. Plivali smo na nekoliko metara od obale, uporedo s njom. Nije bilo nikakvih prepreka, čamaca ili slično, da nam smeta. Plivali smo oko pedeset metara u jednom pravcu, zatim je Deda napravio okret u vodi i zaplivao nazad. Kad smo došli do kućice, Deda reče:
“ Možeš zadržati kostim na sebi, ionako ćeš odmah pod tuš. Idemo pravo kući.”
Ovoga puta smo išli popločanom stazom koja nas je dovela do same Dedine kuće koja se izgledom ili veličinom nije razlikovala od ostalih kuća. Jedino se okućnica razlikovala po cveću koje je tu bilo zasađeno i vrlo lepo raspoređeno i usklađeno po bojama i vremenu cvetanja.
35