“ Ko bi im verovao”, reče Hari.” To su Rusi – lažu čim zinu.”
Meni sad zaista nije bilo do toga da oca uveravam da Poljaci nisu Rusi. Kora i Riki su stajali ispred mene.“ Sami, oprosti nam, nismo mislili da te povredimo”, reče Kora.
“ Sigurna sam da niste … mislili”, rekoh mirno odmeravajući pogledom Korin zaobljeni stomak. ' Pa ona je zatrudnela još dok sam ja bila na univerzitetu ', pomislih, zapanjena što sam to tek sada otkrila. Kora pocrvene. Riki mi je pružao poklon.“ Kora je htela da ti poklonimo knjigu”, reče,“ ali ja znam da ti knjige skidaš sa interneta i da ih verovatno već sve imaš. Zato sam ti kupio bombonjeru. I, molim te, Sami, ne zameri.”
“ Ma ne brini, Riki. Mladost- ludost, što kažu. Svi smo nekad bili mladi. Znam ja kako je to kad te obuzme strast.”
Sad je na Rikija došao red da pocrveni.
***
Ostala sam kod kuće skoro nedelju dana. Pomagala sam ocu na imanju i mami u kuhinji, išla ponekad u Sent-Pol radi nabavke svojim poršeom, čudeći se usput kako nisam zaboravila da vozim za ovih nekoliko meseci koje sam provela u Vašingtonu.
Ovo je bilo moje prvo pismo sa novog zadatka. A u ponedeljak polećem za Evropu, odnosno Slaviju.
20