“ Kako nema kršenja ljudskih prava ako nemaš pravo da poseduješ novac, ako ne možeš da kupuješ zemlju, da se bogatiš?”, mudrovao je tata.
“ Ali, ne treba ti da se bogatiš. Svako ima pravo da ima sve što mu zaista treba i onoliko koliko mu treba. Zemlju je Bog podario svim ljudima i niko nema pravo da je prisvaja za sebe, kao što nemaš pravo da prisvojiš vetar, oblake, reke...”
“ Pa sad. O tome bi se dalo razgovarati, ali … ne sviđa mi se”, zaključi Hari.
Shvatila sam da sam ocu upravo dala temu za raspravu sa drugarima u pabu uz kriglu piva. Ne bi me začudilo da čujem da su on i njegovi drugovi iz paba osnovali kompaniju za eksploataciju oblaka i vetra i zatražili od države licencu.
***
Na moj predlog pozvali smo Majlsove na večeru; htela sam da se i s njima oprostim, a, da budem iskrena, kopkalo me da vidim u kakvim su odnosima, da li se vole.
Mama Meri je spremila odreske sa graškom, salatu od kupusa i krastavaca i lenju pitu sa malinama.
Riki i Kora su stigli tačno u sedam sati. Riki je doneo buket cveća za mamu Meri i bocu poljske votke za tatu Harija. Hari je zadovoljno podržao pljosku u ruci i rekao:“ Ne volim komuniste, ali ovo im je zaista dobro.”“ Ali, tata, pa komunizma nema već dobrih sedamdeset godina”, rekoh ja.
19