" To si dobro zapazila, ali nisi u pravu ", reče Andrija. " To je kompjuter pomoću koga se upravlja. On radi na baterije, ali letilica ne." " Pa na šta onda?" " Ne smem da ti odam tehničku tajnu ", reče Andrija. " Neka tvoji pošalju špijune-eksperte da to otkriju, ako žele." " A ti da ih odmah pohapsiš ", rekla sam jetko. " Pa to mi je posao ", sleže on ramenima. " Stvarno, Andrej ", počela sam da molim, " na šta?" " U redu, reći ću ti. Koristi istu onu silu protiv koje se bori, samo suprotnog usmerenja." " Gravitaciju!", uzviknula sam. Andrija je klimnuo i napravio krug prstom. " Antigravutaciju ", zaključila sam. " Pametno moje malo ", rekao je Andrej i zagrlio me. Prela sam kao mačka. Naslonila sam se leđima na njegova široka prsa i sada se najzad posvetila proučavanju krajolika. Sa ove visine Šumadija je izgledala još lepše nego sa zemlje. Livade, šumarci, oranice, voćnjaci, vinogradi, promicali su na više od trideset metara ispod nas. Na severu sam ugledala srebrnkastu traku velike reke koja je sa ove visine izgledala tako mala. Videla se i Gradina prikazujući se poput dečje građevine od lego-kockica. Pored samog Dunava ugledah neku staru građevinu. " Šta je ono pored Dunava?", upitah Andriju. " Jerinin Grad, tvrđava iz petnaestog stoleća ", objasni mi Andrija. Pojam mi je bio poznat iz literature ali …
171