To je zapravo bila senica, zaklon od sunca ili jednostavno hlad, nadstrešnica sačinjena od aluminijumskih cevi i vinove loze koja je puzala po njima. Na ovoj lozi još nije bilo zrelog grožđa, ali se video bogat rod.
" Je l ' se i ovo grožđa koristi za vino?", upitala sam Andriju.
" Mislim da ne. Samo za rakiju, mislim, ali to deda i Nenad bolje znaju."
U sredini senice bio je postavljen sto sa klupama okolo. Na stolu su bili tanjiri, posude sa uljem i sirćetom, ili kako se to ovde upečatljivo zove ' karafindl ' i korpice sa hlepčićima za koje sam posle utvrdila da su još topli. Na čelu stola, gde će posle sesti Dara, bila je i jedna glinena posuda čiju namenu još nisam znala.
Kad smo svi posedali ušla je i Dara – odevena u dugačku zelenu haljinu od tankog materijala u kojoj nije izgledala nimalo manje zamamna nego dok je bila gola. Za njom su dolazile posude sa hranom i same se raspoređivale po stolu; bukvalno su doletele i spustile se na sto. Zar to nije dovoljno da je smatraju vešticom? Iz tih posuda koje su poslednje ' ušle ' širio se miris ribljeg paprikaša, a bilo je i dva-tri ovala pečene ribe. Zapalila je nešto što je bilo u onoj glinenoj posudi i senicom se raširio miris tamjana koji se odmah izgubio jer je senica bila otvorena sa svih strana.
Podigla je ruke put neba i snažnim glasom se obratila bogu Perunu.
" Perune veliki, oče naš! Pogledaj na svoju decu, kako svojim rukama, u znoju lica svoga, obrađuju zemlju i pomažu joj da donese plodove zemaljske koje
151