ti, evo, na tvoj uzvišeni dan prinosimo i pozivamo te da ih blaguješ zajedno s nama. Hvala tebi, Perune naš, što ih nisi u besu svom i olujom svojom uništio. Primi ove darove …"( Pokazala je raširenim rukama hranu na stolu) "... koje ti u ljubavi svojoj prinosimo." Zatim je ponovo pokazala hranu okrenuvši dlanove na gore i rekla: " Prijatelji dragi, služite se. Prijatno!"
Pogledala sam Andriju šta radi. Uzeo je hlepčić, lepinju zapravo i prelomio je. Zatim je otkinuo komadić i stavio ga u usta pa, držeći one dve polovine svaku u po jednoj ruci ispružio ih ka nebu kao da ih nudi Perunu. Zatim je isto to učinio i sa čašom vina iz koje je otpio dobar gutljaj pošto je sažvakao i progutao onaj zalogajčić hleba. Isto su učinili i svi ostali, a ja ponovila za njima.
Zatim su svi počeli normalno da jedu, bez ritualnih pokreta. U posudama sa ribljom čorbom, ili fišpaprikašem, kako ga neki zovu, bile su kutlače za sipanje. Svi su sipali čorbu-paprikaš u svoje tanjire, poštujući red, a to znači da niko nije grabio kutlaču pre nekog drugog koji je očito stariji. Dara je nasula prvo Dedi, a potom sebi; Andrija je nasuo prvo sebi, a potom i meni. Bila sam mu zahvalna na tome, jer ja bih verovatno isprosipala. Kod kuće mi je uvek mama sipala čorbu, a u restoranu ti donesu već pun tanjir.
Zatim se sa svih strana začulo srkanje koje niko nije ni pokušao da obuzda ili prikrije. Kad sam i ja srknula čorbu, shvatila sam zašto srču – bila je ljuta i jako začinjena. Bilo je u njoj, osim bibera, i mlevene
152