širokim zamasima, istim stilom kao i Deda, koji je, malo dalje plivao pored Dare koja je i dalje bila gola.
Nešto sam morala da razjasnim, zato sam se primakla Andriji i šapatom ga upitala:
“ Kako se Dara ne stidi da se pokazuje gola pred muškarcima i stranim osobama?”
“ U vreme njenog odrastanja je to bilo normalno. Slovenima, odnosno Slavinima, kako se sada nazivamo, su stid zbog golog tela i hrišćanski lažni moral, koji su popovi zdušno prihvatili i propovedali, došli sa istoka, prvo putem hrižćanstva, a zatim putem turske okupacije. To verovatno potiče otuda što istočni narodi sve tri vere ženu smatraju za robu. Zato niko ne sme da vidi i proba njihovu robu pre nego što je plati. Otuda i hrišćanstvo osuđuje žensko neverstvo kao smrtni greh. Kod Slovena se to nikada nije smatralo za greh, već za prirodno ponašanje. Osim toga, Dara jeste vračara, travarka, ali je i rodnoverna sveštenica.”“ Šta!?”, začudih se.“ Imate još jednu religiju?”“ Teško da bi se to moglo nazvati religija. Nema pravila, nema dogmi, nema hramova; kakva je to religija. Ne, to je više kao neko udruženje ili pokret koji se zalaže za obnovu staroslovenske tradicije i prethrišćanskih običaja.”
Stojali smo takoreći nasred jezera, dvadesetak koraka udaljeni od obale. Nebo je bilo oblačno i čula se potmula grmljavina, pripremala se oluja.
“ Danas je Perunov dan”, reče Andrija.“ To nas on podseća na sebe. Bolje da mi izađemo na obalu, možemo i tamo pričati.”
138